Stjepan Grubnić, u sportskim krugovima poznat kao Boško, već je pet decenija u Košarkaškom klubu Bosna.
Sa sarajevskim “Studentima” prošao je sve - početke iz drugoligaškog ranga, borbu za Prvu ligu, kasnija šampionska slavlja, uključujući titulu prvaka Evrope iz 1979. godine, kao i mnoga razočarenja...
Haotično stanje
U haotičnom periodu prije četiri godine, kad je “Studente” od propasti spasila samo saradnja s KK Royal, upravo je Boškovo prisustvo na klupi, kao zvaničnog predstavnika, bio najbolji pokazatelj “da je to baš ta, prava Bosna”.
No, kriza ne samo da nije prošla nego, prema Grubnićevim riječima, nikad nije bilo gore, i to baš u periodu u kojem se navršava 50 godina od njegovog aktivnog rada, a mnogi bi rekli i života u klubu, jer Bosna je za njega uvijek bila broj jedan...
- U Bosni sam počeo raditi u avgustu 1968., kad je ekipa trenirala i igrala u FIS-u. Od tada je Bosna prošla mnogo toga, ali nikad nije bilo gore nego sada. Ne mislim tu samo na situaciju u klubu nego i oko kluba.
Zavladali su apatija, pasivnost, mnogi ljudi kojima je Bosna na srcu, potisnuti su u drugi plan, da li svojim ili tuđim izborom... I ranije je bilo kriznih situacija, ali bi se uvijek pojavila neka kritična masa bosnaša koji bi se uključili i pomogli. Nažalost, to više ne vidim - ističe dugogodišnji klupski sekretar.
Ostavka uprave
Naglašava da je sama činjenica da je Bosna-Royal izbačen iz Druge ABA lige trebao biti dovoljan razlog da se alarmiraju sva klupska tijela.
Pogotovo je, kaže, dramatično što skoro svakodnevno stižu vijesti o odlascima igrača, ostavkama čelnika... a niko ništa ne preduzima.
- Sada je ne minuta do 12 nego 12 i minuta, a mi, koliko znam, nemamo ni igrača, ni uprave, ni strategije - kaže Grubnić te naglašava da je Upravni odbor posebna priča.
- Kad se trebalo slikati i busati u prsa nakon pobjeda, svi su bili tu. A gdje su sad, kad treba preuzeti odgovornost i reći zašto nas nema u ABA ligi, zašto nemamo igrača? Zašto se ne oglase?
Na koncu, šta znači to ako su negdje rekli da podnose ostavke, kome su ih predali, zašto nisu sazvali sjednicu Skupštine da se izaberu njihove zamjene? Kad već ne mogu drugačije, evo, ovim putem, kao član Skupštine, pozivam sve one kojima je stalo do Bosne, da se angažiramo i pokušamo spasiti klub - rekao je Grubnić.
Za klub se živjelo
Grubnić ne želi izdvajati nijedno ime iz perioda najvećih uspjeha Bosne, tada se, kako kaže, živjelo za klub i isticati jednu osobu na račun druge bilo bi nepravedno.
- Tada su bila druga vremena, drugačiji mentalitet... U poslijeratnom periodu, jedini za koga mogu reći da je sve što je mogao, dao za klub, a ništa nije tražio, jeste bivši predsjednik Nihad Imamović.
Iskreno, najviše su me razočarali pojedini bivši igrači, koji su tu bili samo iz interesa, bilo političkih ili materijalnih - kaže Grubnić.
