Kada NBA klub odluči iskazati počast nekoj od svojih legendi podizanjem njena dresa pod svod dvorane, obično se ceremonija održi prije početka utakmice ili na poluvremenu. Ali Manu Đinobili (Ginobili) je veći od utakmice.

Okršaj San Antonio sparsa i Klivlend kavalirsa bio je samo uvertira za događaj večeri.

Niko više nikad neće nositi crni dres s mamuzama i brojem 20. 

Bio je tu Tim Dankan (Duncan), pored čijeg je već umirovljenog dresa smještena Manuova dvadesetica. 

Bio je tu i Toni Parker (Tony), koji je ljetos napustio Sparse nakon 17 godina i prešao u Šarlot hornetse. 

Naravno, bio je tu i Greg Popovič (Gregg Popovich), jedini čovjek iz kvarteta koji je protekla dva desetljeća činio kostur dinastije Spursa, a i dalje je u klubu. Osebujni trener održao je sebi svojstven govor i prisjetio se Manuovih mlađih dana, kad je još pokušavao ukrotiti njegov prekrasno divlji stil igre.

- Morao sam naučiti prestati govoriti: 'Manu, kvragu, je li to bilo potrebno? Zašto?'. A on bi odgovorio: 'Ja sam Manu i to je ono što radim.' I tako uvijek ispočetka. Pogledao bih Tima i Tonija, a oni bi samo slegnuli ramenima. I išli bismo dalje - rekao je legendarni trener.

Tako su Sparsi funkcionirali svih tih godina. Tako su Pop, Tim, Toni i Manu zajedno osvojili četiri naslova prvaka, 2003., 2005., 2007. i 2014.

Svih 16 godina NBA karijere proveo je u San Antoniju, ali Đinobilijeva karijera bila je puno više od tih 16 NBA sezona. 

Jedini je čovjek u historiji koji uz NBA prsten ima i olimpijsko zlato i naslov Eurolige (s Virtus Bolognom 2001.). Pamtit će ga se i kao čovjeka koji je popularizirao eurostep i kao čovjeka koji je usred utakmice nokautirao zalutalog šišmiša u letu. 

Iako nikad nije bio igrač za velike brojke, zbog njegova nikad ukroćenog stila igre pamtit će ga se kao istinsku legendu. Ne samo NBA lige, nego košarke u globalu.