Nenad Marković sa svojim Gazijantepom okončao je sezonu porazom od Galatasaraja u tri meča, ali jedan od velikana bosanskohercegovačke košarke nema razloga za nezadovoljstvo.

Klub koji se u momentu kad ga je Marković preuzeo, grčevito borio za opstanak u šampionatu Turske, za nešto manje od godinu i po izrastao je u učesnika plej-ofa jedne od najjačih evropskih liga.

Klupski rekord 

- Čak su generalni menadžer i predsjednik kluba istaknuli da je ovo bila najbolja sezona u historiji Gazijantepa.

Cijelu godinu bili smo u zoni plej-ofa, postigli smo rekordan broj pobjeda (17 u 28 mečeva, op. a.), na kraju smo završili kao peti, postigli pobjedu u plej-ofu... To je rezultat kakav ranije nisu imali - objašnjava Marković (51), nekadašnji kapiten i selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine.

A šta Vi kažete na sve to, iz trenerskog ugla?

- I ja sam zadovoljan, iz više razloga. Što je najvažnije, projekt koji sam osmislio kad sam u teškom momentu došao u klub, dao je rezultat. Također, tokom sezone nismo imali oscilacija, što je sjajna stvar za ekipu koja baš i nema neku veliku širinu u rosteru.

Kakva je sada situacija, ostajete li na klupi Gazijantepa?

- U pregovorima sam s klubom o nastavku saradnje. Ako se dogovorimo, odmah ćemo početi sa skautiranjem igrača i sklapanjem ekipe.

U Turskoj ste sa svim klubovima koje ste vodili, postizali odlične rezultate, ali su trofeji uglavnom rezervirani za dežurne favorite, kao što su Fenerbahče i Efes. Može li neko skinuti njihovu dominaciju?

- Teško, ti su klubovi druga dimenzija. S budžetima od 20 i više miliona eura, oni su programirani za Euroligu. Ostale ekipe su po tom pitanju znatno skromnije.

Liga prvaka

Hoće li Vaš klub zakoračiti na evropsku scenu?

- Vjerovatno hoće. Velike su šanse da se Gazijantep prijavi za Ligu prvaka FIBA, treće najjače takmičenje nakon Eurolige i Eurokupa.

Kako gledate na sukob Eurolige i FIBA-e, pogotovo zato što ste i Vi bili u situaciji da u jače takmičenje, nauštrb Vašeg tima, idu slabije plasirani klubovi?

- Ova podjela nikome ne donosi ništa dobro, pogotovo onima zbog kojih košarka postoji, a to su igrači i navijači. Euroligu bi, u principu, trebali igrati oni koji to izbore na parketu. To, nažalost, nije slučaj, Euroliga je privatno takmičenje, za bogate klubove, i ona bira koga će uzeti.

Pratite li stanje u bh. košarci, reprezentaciji...

- Pratim koliko mogu, znam da, kao i obično, nedostaje prava podrška i klubovima i reprezentaciji. Što se tiče igračkog potencijala, talenata uvijek imamo, istina, možda manje nego ranijih godina. Generalno, možda ni današnji igrači više nisu posvećeni košarci kao što su bile moja i ranije generacije.

Kako gledate na krizu KK Bosna, kluba u kojem ste počeli i igračku i trenersku karijeru? 

- To se ne dešava samo s Bosnom i Sarajevom, pogledajte primjere Cibone, Olimpije... i oni su danas na marginama. Pričao sam sa mnogim kolegama iz regiona, sve je to slično, klubovi bogate tradicije prolaze krizu.  Smatram, međutim, da nije sve greška politike i gradova, mislim da ima nešto i do lošeg vođenja klubova.