O BORBI SA BOLEŠĆU
Ja imam potrebu za bubregom, da li od živog donora ili od čovjeka koji je umro, rekao je
Duško Vujević: Shvatam koliko je situacija komplikovana. AGENCIJE
Bivši selektor košarkaške reprenzetacije BiH i legenda Partizana Duško Vujošević, ujedno pacijent na dijalizi, obratio se danas putem video snimka okupljenima na javnom skupu "Apel za život", piše Telegraf.rs.
Skup je organizovan u znak protesta zbog obustave presađivanja organa sa preminulih i značajnog umanjenja transplantacija sa živih donora.
Na njemu su se obratili što transplantirani pacijenti, što pacijenti koji svoj novi organ čekaju, neki čak devet godina.
- Niko ne zna šta mu "čuči u peti" - započeo je Vujošević obraćanje, sugerišući da bolest može da iznenadi, ali da biti bolestan nije sramota: - Bolesnom čoveku je potrebna najveća pomoć. Obično se ljudi okreću od bolesnih, neki ne mogu to da podnesu. Neki nisu dovoljno empatični. Ali, društvo mora da ima svoja rješenja i svoje propise. Ja nisam najpodesnija osoba da tumačim ovaj problem, zato što nisam objektivan. Ja imam potrebu za bubregom, da li od živog donora ili od čovjeka koji je umro.
Navodeći da ovu situaciju ne posmatra spolja, već kao pacijent, Vujošević je rekao i da u mislima pokušava da "ponese tuđe cipele".
- Shvatam koliko je situacija komplikovana. Skrnavljenje leša je gore nego skrnavljenje groba. Sa druge strane djeca kojoj je potreban organ i koja imaju tu mogućnost da dobiju taj organ od nekog ko nije imao sreću da dugo živi i čiji je organ u dobrom stanju, to je jedna za društvo moralna dilema. Te diskusije i donošenja pravila o tome trebalo bi maksimalno ubrzati. Činjenica je da je Srbija u svijetu jedna od najgorih po broju transplantacija i donacija govori o velikom problemu. Znam da se npr. u Hrvatskoj i Španiji, onog momenta kada je crkva preporučila da se daju organi onih koji su poginuli u mladosti ili iz nekog drugog razloga više nisu živi, došli do toga da u pojedinim regijama imaju viška organa - naveo je.
Također je komentarisao da postoje teme o kojima dodatno treba razmišljati, te da mu se ne dopadaju izjave ljekara koji navodno "više misle o svojoj dobrobiti, nego o dobru pacijenata".
Na prethodnom skupu u organizaciji transplantiranih i pacijenata koji čekaju transplantaciju, govorilo se i o negativnom imidžu transplantacije, te o tome da se doniranje često, pogrešno i zlonamjerno izjednačava sa "trgovinom organa" i povezuje sa podmićivanjem.
