Nema laganog puta do uspjeha. Uspjeh ćeš zaraditi onda kada ga zaslužiš. I to jedino ako ga zaslužiš. Ako budeš kvalitetan, pun strpljenja, volje i želje. Ne može okolo, ne smiješ nigdje presijeći i probati kraticom.

U NBA rječniku postoji fraza od kojeg se diže kosa na glavi, ali je istinita – „građenje kulture“.

Od pojave prvih velikih igrača do danas postoji nepisano pravilo kako doći do vrha: Visok izbor na draftu, rad, strpljenje, dovedi dobrog trenera, pikom s kraja runde nađi solidnog igrača, trejdaj za finalne komade i završi puzlu sa puno hemije.

Ekipe koje nisu imale taj put, nisu ni osvajale šampionsko prstenje. Ne može se skupiti nekoliko igrača i reći samo „eh eto to je to, naš posao je ovdje završen“ i onda se poslije tri sezone čuditi zašto vam je budućnost u kanalu, a od igrača koje ste doveli više niko nije tu.

Novo doba

Novo doba je došlo, nova pravila i novi načini pristupanju igranja košarke, novi igrači koji su odrasli u ovom novom svijetu i koja ne mogu biti ocjenjivani po starim aršinima.

Sponzorski ugovori lige, sa ciframa koje dok čitate često se i zabrojite pa vas onda boli glava, su doveli do povećanja Salari Kepa.

Sa njima je došla i generacija vlasnika, generalnih menadžera, trenera koji nemaju vremena graditi. Jednom pogriješiš i ode glava, zamjenjiv si i to ti je najveća mana.

Vlasnici jednostavno moraju razmišljati uz pobjedničku košarku i o tome kako da zabave gledaoce u publici, one kod kuće kako bi i oni dolazili na utakmice i na kraju medije.

Šta smo dobili kao posljedicu svih gore nabrojanih faktora? Dobili smo supertimove. Ekipe sastavljene od tri ili više igrača ol-star kalibra, koji su jako blizu „Kuće Slavnih“.

Lično smatram da nekim ljudima određeni dresovi ne stoje, ali možda moje mišljenje i nije pravilno. Možda su oni ti koji znaju bolje. Međutim, trava nije uvijek zelenija, a to viđamo i u primjerima kroz historiju NBA lige. 

Era supertimova

Mnogi smatraju da era supertimova počela prije sezone 2007-08, kada su Boston Seltiksi odlučili zadovoljiti svoju zvijezdu Pola Pirsa (Paul Pierce), zbog njegovog zahtjeva da bude trejdan iz ekipe koja ga je draftovala.

Razlog njegovog zahtjeva? Seltiksi su prethodnu sezonu završili sa jednim od najslabijih omjera u ligi.

Rješenje, koje su smatrali pravim u franšizi iz Masačusetsa, je bilo da se dovedu još dvije nezadovoljne zvijezde u vidu Kevina Garneta (Garnett) i Reja Alena (Ray Allen) i probaju napasti titulu.

To im je i pošlo za rukom. Seltiksi su imali najbolji omjer u ligi sljedeće sezone i osvojili su titulu u legendarnom finalu protiv Los Anđeles Lejkersa. 

LA Lejkers 1968.-1972.

Eh sad kad ste pročitali sve ovo, da se vratimo u historiju i da pokažemo neke timove koji su bili preteča Bostona.

LA Lejkersi su to uradili još 1968. godine, kada su legendarnim luzerima Eldžinu Bejloru (Elgin Baylor) i Džeriju Vestu (Jerry West) doveli Vilta Čemberlejna (Wilt Chamberlain).

Opet se vraćamo na onu frazu „građenje kulture“. Oni su tri godine gubili u finalima, da bi titulu jedva 1972. godine. 

Hjuston Rokets 1998.-99.

Hjuston Roketsi su poslije dvije titule pokušali produžiti svoj rok trajanja.

Oni su na igrače kojima je prošao prajm karijere, Hakima Olažuvona (Hakeem Olajuwon) i Klajda Drekslera (Clyde Drexler) doveli prvo Čarlsa Barklija (Charles Barkley), a zatim i Skotija Pipena (Scottie Pippen).

Dalje od finala Zapadne konferencije nisu mogli. Projekat je propao, a i nekada dobri prijatelji Pipen i Barkli su na ivici incidenta svaki put kada se nađu u istoj sobi. 

Los Anđeles Lejkers 2003.-04.

Kobi Brajant (Kobe Bryant) i Šakil O'Nil (Shaquille O'Neal) su dvije od tri najpoznatije ličnosti u NBA ligi prethodnih dvadeset godina. Oni su sa Lejkersima osvojili tri titule u nizu od 2000. do 2002. godine, ali to su uradili, barem relativno govoreći, sami.

Mnogo je interesantnija 2004. godina i dolazak Karla Melouna (Malone) i Gerija Pejtona (Gary Payton) koji su probali ukrasti titulu u poznim igračkim godinama, nakon godina neuspjeha (čitaj protivnici Majkla Džordana).

Bili su blizu da im se ostvari želja. Ipak, nedovoljno za drugo ukazanje popularnih Bed Bojsa iz Detroita. Meloun se oprostio poslije te sezone, dok je Pejton na kraju i uspio ukrasti prsten 2006. godine sa Majamijem.

ODLUKA

Kad smo već kod Majamija dolazimo i do formacije najpoznatijeg supertima u historiji lige.

Popularna „Odluka“ Lebrona Džejmsa (James) iz 2010. godine, kada je na ESPN-u pred cijelim svijetom, u minuti koja je naizgled trajala nekoliko godina, objavio da „nosi svoj talenat u South Beach“ kod svog dobrog prijatelja Dvejna Vejda (Dwayne Wade). Njima se pridružio i Kris Boš (Chrish Bosh), a Majami je postao instant favorit za osvajanje titule.

U četiri sezone koliko su proveli kao saigrači, osvojili su dvije titule. Solidno, zar ne? Pa i ne baš.

Pogotovo kada na prvom predstavljanju spomenete da nećete stati ni na 5, ni na 6, ni na 7 osvojenih.

Lebron je uspio napraviti još jedan supertim u svojoj karijeri, kada je pri povratku u svoj rodni Klivlend, tražio da mu dovedu jednog od boljih košarkaša u tom momentu, Kevina Lova (Love). Uspio je i sa njima osvojiti prsten.

I sad se ti čitaoce vrlo vjerovatno pitaš zašto je ovaj tekst napisan u negativnom kontekstu, kad su timovi osvajali ono zbog čega su i spojeni, a ja ću probati objasniti u sljedećih nekoliko rečenica.

Propali supertimovi (2010-2023)

Sezone 2012-13 i 2013-14 su vidjele kreacije, možda i najgora, dva supertima u historiji.

Prvi očajni tim iz su Lejkersi, koji su Brajantu i Gasolu probali priključiti Dvajta Hauarda (Dwight Howard) i Stiva Neša (Steve Nash), ali jednostavno to nije išlo. Brajant od početka saradnje je smatrao Hauarda premekanim za ono što bi trebao predstavljati jedan centar.

Bruklin Netsi su založili svoju budućnost samo da bi imali ekipu koja je puna zvijezda. Džou Džonsonu (Joe Johnson), Bruku Lopezu (Brook) i Deronu Vilijamsu (Williams) su doveli Garneta i Pirsa.

Prsten vidjeli nisu, da stvar bude još tužnija nisu prošli ni dalje od druge runde.

Oklahoma Siti Tanderi su probali zamijeniti Kevina Durenta (Durant) sa Džordžem (George) i Entonijem (Anthony), ali to jednostavno nije išlo. 

Izaberite svoj otrov

Zadnji primjer je onaj najslađi. Ima nešto specijalno u takvom samouništenju jedne ekipe, gdje sve i svašta može biti krivo, ali je ishod od početka bio upisan u kamenu.

Durent, Irving i Harden su isforsirali, svi na svoj način, odlazak u Mrežice.

Razlog što je to izgledalo kako je izgledalo se krije u malim stvarima poput Irvingovog odbijanja da se vakciniše, da razmišlja o bilo čemu osim o Zemlji koja je ravna ploča, da igra košarku ili možda Hardenovih 15-20 kila viška, teškim povredama sve trojice.

Ovaj proces u Bruklinu je u neku ruku bio i deprimirajući, ali poučan. Supertimovi će stati, jednostavno nisu recept za uspjeh. Nekako se valjda i sudbina nasmije na svaki naš neiskren pokušaj da je promijenimo.

Još jednom da se ponovi za kraj: Trava nije uvijek zelenija na drugoj strani.