Najbolji bosanskohercegovački košarkaš Jusuf Nurkić govorio je za hrvatski "Nacional" i bez dlake na jeziku otkrio probleme s kojima se bh. reprezentativci godinama suočavaju.
Nurkić je bio dio tima koji se borio u pretkvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre, a uoči puta za Poljsku, naši košarkaši su na press konferenciji govorili o užasnim uslovima koje imaju.
Kakva država, takav sport
- Evidentni su problemi u Savezu kroz cijelu BiH. Kako smo posloženi u državi, tako nam funkcionira i sport. Nacionalni ključ je izrazito neuspješan. Bilo šta da kažete, nekome udarate na hljeb.
Probleme imaju omladinski pogoni, individualni sportovi, svaki savez, osim nogometnog, ima finansijske probleme. Mi 30 godina slušamo priču kako nemamo novca i uslova. I onda smo došli mi, generacija koja ima potencijal za neki uspjeh, ali nam ne dopuštaju da napravimo ništa ozbiljnije jer mi moramo biti i čistačice i ekonomi i košarkaši - rekao je Nurkić za "Nacional.hr".
Nurkić je prošle godine nakon Eurobasketa rekao da mu daju poziciju predsjednika KS BiH, te da će se on pobrinuti da naši košarkaši imaju normalne uslove za rad. I danas stoji pri tom stavu.
- To sam rekao, tako sam i mislio. Rekao sam im da mi to daju sada, dok sam još igrač. U BiH ne postoji sukob interesa, poslove možete davati i supruzi i djetetu i ocu i majci, ali mi košarkaši ili fudbaleri ne možemo voditi reprezentaciju.
Dajte meni da budem odgovorna osoba pa da vidimo hoćemo li onda od Sarajeva do Poljske putovati od pet ujutro do pet navečer. Amel Tuka bi vjerovatno brže dotrčao - naglasio je Nurkić.
Govorio je i o mogućem odlasku iz Portland Trejl Blejzera svog prijatelja Demijana Lilarda (Damian Lillard). Moglo bi se desiti da zajedno odu.
O odlasku iz Portlanda
- Postoje dvije opcije, da Lilard ode tamo gdje želi ili da ode tamo gdje klub to želi. S obzirom na status igrača koji je u klubu već 11 godina obje opcije su komplicirane, naročito zato što Lilard ima ugovor na još četiri godine.
Moja je situacija drugačija od njegove, bez obzira na to što smo mi dobri prijatelji. Teoretski je moguće da nas dvojica odemo u paketu - rekao je Nurkić.
Jusuf je poklonio košarkaški teren gradu Tuzli, ali je on devastiran.
- Standardno, ništa neočekivano. Ono što oni nisu znali jest da je to bila testna faza. Stavili smo probne koševe, nisu znali da ćemo staviti kamere jer je meni bitna sigurnost. Ljudi se znaju autom odvesti na sredinu igrališta, nisam shvatio poentu toga, ali sam tome svjedočio. Otvore vrata auta, slušaju muziku, driftaju - naveo je Nurkić.
Nurkićev sljedeći projekt je otvaranje škole u Srebrenici o čemu je i govorio Jusuf.
- To je moj cilj, ali kod nas je sve moguće. Kod nas neko nešto potpiše pa kaže da povlači potpis. Želim da to bude škola za svu djecu u Srebrenici, Bratuncu, okolnim selima.
Možete me voljeti ili ne voljeti, ali ja radim najbolje šta mogu za djecu. U Srebrenici, otkako se dogodio genocid, pa do danas, nije bilo prave želje ni za čim.
Želim da ta srednja škola bude u službi obrazovanja djece i da, ako je moguće, traje zauvijek. Ne želim da se za pet mjeseci ili godinu škola zatvori. Djeca se ne pitaju, postoje sitni interesi, ali blizu smo dogovora - poručio je Jusuf Nurkić za "Nacional.hr".
