Kada je Senad Preldžić s grupom prijatelja prije 19 godina pokretao u Žepču Košarkaški klub Orlovik Nansi teško ko je mogao povjerovati da će od njega moći napraviti najveću sportsku atrakciju u državi. No, sistemski rad i vizija grupe entuzijasta u ovoj maloj sredini je dovela do toga da kroz nekoliko godina ovaj klub dođe od dna do vrha. Trenutno su u prvom rangu bh. košarke i u prva četiri meča su ostvarili tri pobjede.

Sve to se dešava u znaku prezimena Preldžić. Otac Senad je trener, sin Edo je igrač, a drugi sin Emir sve pomalo – igrač, investitor, mentor saigračima i koordinator mlađih kategorija.

Uoči treninga prvog tima posjetili smo Sportsku akademiju Dino u Žepču, koju je izgradilo najveće košarkaško ime koje je igralo u našoj ligi, a trenutno brani boje kluba iz svog rodnog grada Emir Preldžić. Dočekala nas je susretljiva uprava, ali i igrači koji trenutno žive svoj san i održavaju košarku u „životu“ u kantonu gdje je taj sport skoro izumro.

Sportski kompleks

Impresivni kompleks ima fudbalski i teniski teren na otvorenom, fitnes centar, ali i modernu dvoranu gdje košarkaši treniraju, po čemu se ovaj klub izdvaja od drugih.

Predsjednik kluba Kenan Mujkić istakao je za „Dnevni avaz“ da je prvobitna ideja osnivanja kluba, u kojem je on od samih početaka, prvo kao igrač, a onda i u drugim ulogama, bila sklanjanje omladine s ulice.

- Na nagovor Senada, sa kojim sam zajedno igrao u Čeliku, mi smo došli na ideju da pokrenemo klub, jer veliki broj igrača poslije juniorskog staža nije imao gdje igrati. U početku smo se nekoliko godina takmičili u A2 ligi i onda smo napravili iskorak i prošli u A1 ligu. U tom rangu smo bili 10 godina i onda je došao period teške finansijske situacije i tada smo ponovo ispali u A2 ligu – ističe Mujkić.

Sve se promijenilo 2019. godine, kada Emir Preldžić završava profesionalnu karijeru i vraća se kući.

Petogodišnji plan

- Zajedno s Emirom smo došli na ideju da pokušamo vratiti klub gdje zaslužuje. Poboljšali smo stvari organizacijski i napravili petogodišnji plan. Poslije dvije godine u A2 ligi smo prošli u A1, a onda nakon dvije sezone osigurali plasman i u prvu ligu. Odmah nakon plasmana pojavili su se prvi problemi, jer u Žepču nema adekvatnog parketa gdje bi mogli igrati utakmice, ali ni semafora. Znali smo da ako odustanemo od igranja da će klub doći ponovo pred gašenje. Za tu investiciju je bilo potrebno 350.000 do 400.000 KM koje mi nismo imali, a ni podrške vlasti nije bilo. Na kraju smo došli na ideju da generalni sponzor u vlastitoj režiji organizuje proizvodnju, nabavku i montiranje parketa, koji bi bio po principu da se postavlja pred utakmice i onda diže. Riječ o investiciji od 150.000 KM i ona je realizovana. Osim toga, nabavili smo i semafore koji su po svim FIBA-inim standardima – rekao nam je Mujkić.

Trener Senad Preldžić kaže za naš medij da klub nikada nije odustajao od svoje vizije razvoja mladih igrača radi rezultata.

- Imali smo strategiju razvoja mladih igrača, pa su juniori i kadeti igrali u seniorskom timu. Dolaskom Emira mi smo podigli ljestvicu i otvaranjem ove dvorane smo dobili prostor da treniramo dva puta dnevno. Tako su ovi momci dobili adekvatan font sati, kako rada, tako i odmora, što je neminovno da bi igrač napredovao. Imali smo sve trenere mlađih kategorija, Zenan Mujkić i ja smo vodili prvi tim, a Emir je postao sportski direktor i timski menadžer. Tada smo doveli nekoliko mladih igrača iz susjednih gradova i pokazali želju da idemo ka Premijer ligi, što smo nakon četiri godine i ostvarili – počinje priču Senad Preldžić.

Iako su već „pali“ Mladost Mrkonjić-Grad, Posušje i velika KK Bosna, trener Orlovika ističe da su i dalje s obje noge na zemlji i da je glavni cilj opstanak.

- Želimo da ostanemo što duže u ovoj eliti i da od mladih igrača napravimo igrače za Premijer ligu, ali i za više. Ukoliko neko odluči napraviti neki dalji iskorak nećemo nikog zadržavati i spriječiti u tome. Nastavit ćemo s konceptom mladih igrača iz juniorske i kadetske selekcije, a tamo gdje nam zatreba igrač dovodit ćemo, kao i dosad, mlade igrače iz naše regije, a ne skupe – kaže Senad Preldžić.

Početak karijere

Iako je Emir Preldžić rano otišao prvo za Sloveniju, a onda i za Tursku, otac Senad je imao priliku da ga vodi kao trener u zeničkom Čeliku na početku karijere.

- Vodio sam ga i u kadetskom i u juniorskom timu i onda se raspao taj klub. Emir je tada otišao put Slovenije, a ja sam se vratio u rodni grad i odlučio pokrenuti klub – govori Senad Preldžić.

Upitan kako je voditi igrača vrhunske klase poput Emira Preldžića, koji mu je osim toga i sin, kazao je da je u tome mnogo pomoglo što je od ranih bio uključen u njegov razvoj, da je osim timskog rada, s njim imao i individualne treninge.

- Vodio sam računa o njegovoj karijeri od samog početka, jer nisam htio da se oko njega okupljaju razni menadžeri i obećavaju „kule i gradove“. Htio sam da ide tamo gdje će imati priliku da igra, tada smo napravili dobre poteze i odabrali Sloveniju, prvo Kranj, pa onda Geoplin Slovan. Kada je postao vrhunski igrač, onda smo izabrali menadžera Miška Ražnatovića i njegova karijera je samo išla uzlaznim putem. Ono čime se najviše ponosim je da je izrastao u velikog čovjeka – ističe trener Orlovika.

Rasadnik talenata

O Emiru Preldžiću je manje-više sve poznato. 12 godina je proveo u Turskoj ligi, od čega osam u najboljoj ekipi u toj državi i jednoj od najboljih u Evropi Fenerbahčeu. Bio je kapiten ekipe, osvojio četiri prvenstva i tri kupa Turske, igrao na Final fouru Eurolige. Bio je reprezentativac Turske igrom slučaja, jer KSBiH nije mogao da sredi papirologiju kako bi igrao za svoju državu.

Veliku pomoć u njegovom razvoju karijere su napravile dvije sezone u Geoplin Slovanu, koji je tada bio rasadnik talenata. Tu su mu saigrači bili braća Dragić, Klobučar, Begić i Veseli, koji će, kasnije će se ispostaviti, biti vrhunski igrači.

- U Slovanu smo radili dobro i svi koji su bili tu te dvije godine su se uspjeli prodati u velike ekipe. To je bila odskočna daska koja mi je pomogla u daljem razvoju. Tada se i dešava i Evropsko juniorsko prvenstvo u Izmiru, gdje me uočila trenerska legenda Boša Tanjević (op.a. Bogdan), koji me i doveo kasnije u Fenerbahče. Na tom prvenstvu smo odigrali odlično, svidio sam mu se kao igrač, a onda sam još godinu ostao u Slovanu i onda on preuzima Fenerbahče. Dobijam njegov poziv i nije bilo dileme – kaže Preldžić.

Dok je Tanjević vodio Fenerbahče da je tu bilo šest mladih igrača, koje je, kako kaže, napravio i boljim ljudima i boljim igračima.

Kraj karijere

Profesionalnu karijeru je Preldžić odlučio da završi u 32. godini zbog porodice.

- Htio sam da osnujem porodicu, a oženjeni saigrači su govorili kako je iscrpljujuće da se djeca iz države u državu, iz grada u grad, sele svaku godinu. Zbog toga sam se vratio kući i tada sam napravio ovaj sportski kompleks, koji sam planirao i ranije. Kada sam došao kući, uz nagovor oca i ljudi iz uprave, počeo sam da radim s njima na treninzima, a onda nije lako se bilo ostaviti lopte, pa sam počeo i igrati. Iz godine u godinu smo napredovali i došli smo do toga gdje smo sada – govori Preldžić.

Pojašnjava da iskustvo stečeno radom s vrhunskim trenerima nastoji sada prenijeti na mlađe generacije uz poruku da mu je sport dao sve u životu, a da je ovo način da za to uzvrati.

Uz klub

Kaže da nakon odlaska u penziju se vidi i dalje u Orloviku.

- Bit ću sigurno u upravi kluba, pomagat ću sve što bude trebalo našim momcima, već sam sada koordinator za mlađe selekcije. Ono što je sigurno da ću biti uz naš klub – zaključuje Preldžić priču za „Dnevni avaz“.