Pred početak Lige 6 iz subotičkog Spartaka u OKK Slobodu stigao je 30-godišnji Andrija Bojić.

U karijeri je igrao za brojne ekipe širom Evrope, a karijeru je počeo u Megi, gdje je igrao sa brojnim kasnijim reprezentativcima, a saigrač mu je bio i Nikola Jokić. Sa klupe ih je vodio nedavno preminuli Dejan Milojević, koji je kasnije napravio impresivnu karijeru, gdje je stigao i do Golden Stejta.

Igrački put ga je vodio od Mege, preko OKK Beograda, Borca iz Čačka, Mladosti Zemun, Jazerbenija (Mađarska), Polfarme Starogard Gdanjsk (Poljska) do Politehnike Jaši (Rumunija), MZT Skopja, Voluntarija (Rumunija), a onda još po jedan mandat u MZT-u i Mladosti. Kratko je zaigrao i u Tajvanu, a onda se početkom prošle sezone vraća u subotički Spartak.

Za kratko vrijeme je postao miljenik tuzlanske publike, a za pet mečeva u plejofu ostvario je impresivan prosjek od 21 poen po meču, a njegova Sloboda je nakon pet mečeva na omjeru 3-2 kao i banjalučki Borac i sarajevska Bosna. Igokea je na vrhu tabele sa omjerom 4-1, Široki ima 2-3, dok je Mladost na dnu tabele sa omjerom 0-5.

O tome kako se snašao u Slobodi, njegovoj karijeri, Jokiću i Milojeviću smo razgovarali sa Andrijom Bojićem.

Kako Vam se čini naša liga? Kakva je u poređenju sa Ligom Srbije?

- Uspio sam uhvatiti jedno kolo regularne sezone, ne bih znao nešto reći za sve te ekipe iz regularnog dijela, ali što se tiče Lige 6 ona je izuzetno jaka. Kada se tu skupe Široki Brijeg, Bosna koja je izuzetno jaka ove sezone, da ne pričam o Igokei, Borac je u posljednjih pet godina jako dobro sklopljen tim i rade odličan posao. Mrkonjić Grad je također korektna ekipa.

Što se tiče Slobode, već mjesec i po sam tu, utisci su stvarno dobri. Inače, to mi je blizu kuće, dva i po sata od Beograda i mogu samo da kažem lijepe riječi.

Sloboda je dobro krenula sa Ligom 6. Koji su dometi ove ekipe?

- Dobro smo krenuli, imamo 3-2 omjer. Mislim da se do 15. maja neće znati ko će se naći među četiri ekipe koje idu dalje. Koliko vidim i Široki i Borac i Bosna i mi ćemo se boriti do zadnjeg trenutka za mjesto koje vodi dalje i bit će izuzetno zanimljivo tih posljednjih pet utakmica, pogotovo jer će se igrati na svaka tri ili četiri dana, odnosno srijeda-subota. Bit će to jako zahtjevne utakmice i za 15 dana će biti kraj.

Očekujem dobar rezultat po Slobodu. Imamo pakleno težak raspored, već sutra igramo protiv Širokog Brijega, u subotu igramo protiv Bosne u Sarajevu, a sljedeće sedmice nam dolazi Igokea. To će biti jako teške tri utakmice, a onda igramo protiv Mladosti u Mrkonjić Gradu. To će također biti jako zahtjevno, namučili su Bosnu, vodili su protiv njih 35 minuta. Po meni bit će odlučujuće zadnje kolo protiv Borca. Mislim da svi imaju šanse i zato kažem da je jako kvalitetna i zanimljiva liga.

Pobjeda Bosne je pokazala da Igokea ipak nije izvan konkurencije.

- Bosna je jako kvalitetna i nije bilo iznenađujuće to što su pobijedili Igokeu u Skenderiji. Oni su sigurno u trci za osvajanje titule ili bar polufinale. Ne treba potcijeniti ni Široki Brijeg, njih je na domaćem terenu jako teško pobijediti. Slična stvar je i sa Slobodom, mi smo u Mejdanu nepobjedivi. Vidjet ćemo kako će biti kada Igokea dođe, vjerovatno će se tada napuniti i Mejdan.

Kako komentarišete atmosferu u Tuzli, da li ste ikada taj ambijent doživjeli ranije?

- Mogu reći da je dosta slično Skoplju, ali Skoplje je dosta veći grad, pa nije baš za poređenje. Kada bih napravio paralelu sa Suboticom, to je skroz drugačiji mentalitet. Ovdje je košarka nešto što se živi više od 50 godina, meni je čast da mi je trener u OKK Beogradu Vlade Đurović, koji je ovdje legenda u Tuzli. Malo koji grad u bivšoj Jugoslaviji se može pohvaliti tom tradicijom.

U sezoni 2014./2015. bio si igrač Mege, gdje su ti saigrači bili Nikola Jokić, Marko Kešelj, Rade Zagorac, Ognjen Jaramaz i Dejan Musli koji su bili ili su i sada reprezentativci Srbije te Danilo Nikolić koji je reprezentativac Crne Gore. Kako je bilo biti dio te ekipe?

- Sezonu ranije je bio tu i Vasilije Micić, ali bili smo baš dobri. Te godine je bila izuzetno jaka ABA liga. Sjećam se da su sve ekipe u ABA ligi tada bile jake. Primjera radi, Džikić je tada vodio Krku, tamo je malo ko mogao da dobije meč. Cedevita je također bila jaka, kao i Olimpija, Metalac je bio izvrstan, igrali su kod njih tada Majstorović, Malešević i Jošilo. Nas je tada predvodio, nažalost pokojni, Deki (op. a. Dejan) Milojević.

Igrali smo dobro, Jokić je tada eksplodirao, a naredne sezone je otišao u NBA. Igrao sam i u paru sa Jokićem, s njim je bilo divota igrati. Nekada nisam morao ni da se znojim, a davao sam nekih lakih 10-15 poena.

Pomagalo je sigurno i to što se Jokić izvlačio na šut za tri poena, širio igru, što tada nije bilo karakteristično za ABA ligu?

- Jeste sigurno, mi smo igrali bez klasičnog centra, nismo imali tog nekog centra kao što je bio Omić u Olimpiji ili Boban Marjanović, nego smo imali te brze petice, tako da je bilo jako zanimljivo.

Koliko Vam je u karijeri pomogao pokojni Dejan Milojević?

- Što se tiče moje centarske tehnike, po čemu sam prepoznatljiv, on me skoro sve naučio. On je od trenutka kada je došao u klub kao tim menadžer, bio trener nama centrima. Od njega sam naučio sve te neke cake, što mi je kasnije dosta pomoglo u karijeri. Nije mi samo pomagao u centarskom smislu, on nas je učio i neke bekovske tehnike, vrste šuta.

Da li Vas možemo očekivati naredne sezone u bh. ligi?

- Zavisi od dosta toga. Već sam malo došao u godine, vodim računa i o porodici, imam i sina od pet godina. Sada sam sam ovdje, porodica mi je u Skoplju jer sam došao na dva mjeseca.

Kako Vam se čini Tuzla kao grad?

- Fenomenalno je ovdje. I Sarajevo jako volim, ljudi su fini. Ovdje volim to što ima gdje da se prošeta. Ovo mi je prvi put da sam u Tuzli u životu, a samo mi je dva i po sata od Beograda. U Sarajevu sam maltene svake godine, jer su tu bili baloni ABA 2 lige i Sarajevo poznajem jako dobro, a Tuzlom sam se oduševio, podsjeća me na Skoplje.