Evropske kvalifikacije u novom sistemu, koji se igra u toku takmičarske sezone, donose brojne kontroverze.
Ono što je posebno privuklo pažnju je meč Slovačke i Španije u Bratislavi. Domaćini, koje predvodi stručnjak iz Hrvatske Aramis Naglić, bili su pred pobjedom.
Španija je igrala bez najvećih zvijezda, jer su se istu noć igrale utakmice Eurolige, pa su Slovaci uspjeli da izbore produžetak i na kraju budu poraženi.
No, ono što se dešavalo u samoj završnici privuklo je dosta pažnje. Vodila je Slovačka rezultatom 67:64 i imala loptu, koju je ispod svog koša izvodio Mario Ihring. Bile su četiri desetinke do kraja meča, što znači da iz jednog dodira možete šutirati na koš, što je nemoguće ukoliko protivnik ima loptu.
Ihring je loše izveo loptu, pa umjesto da baci što dalje loptu, on je pokušao dodati igraču koji je bio na vrhu vlastitog reketa. Loptu je presjekao Santi Justa, ona pada na pod. Nakon toga je Justa prihvata i šutira iz okreta i pogađa tricu. Svi će reći da je to nemoguće za 0.4 sekunde, ali ne i sudija iz Hrvatske Marin Vulić.
Vrijeme je trebalo krenuti na prvi dodir Juste, ali je krenulo tek kad je upućivao šut. Na kraju je Španija ostvarila pobjedu nakon produžetaka.
Aramis Naglić je o svemu ovog govorio za Jutarnji list.
- Ne znam više što da kažem. Uz teren je bio i Horhe Garbahosa, predsjednik FIBA Europe. Po jednoj informaciji suci su mogli gledati samo semafor, po drugoj mogli su korigirati i vrijeme, jer je sasvim jasno da je ono kasno krenulo. Čim je lopta prvi puta dodirnuta, vrijeme je moralo isteći - još uvijek ništa nije bilo jasno Nagliću, niti je sad.
Zašto Vulić nije vratio vrijeme, zašto je gledao samo semafor, što je rekao Nagliću?
- Kazao mi je da je prema semaforu lopta prema košu upućena na vrijeme. A to što je vrijeme kasno pokrenuto je do ljudskog faktora, vrijeme reakcije je bilo sporije. Opet, kažem, ja sam dobio informaciju da je sudac mogao utjecati na to da se vrijeme vrati. FIBA po tom pitanju, očito, nije definirana.
Svima je jasno da da su korali do pobjede, pravila su nejasna, jesu li žalili?
- Žalili smo se, ali šta će to vrijediti? Utakmica je završena, registrirana je pobjedom Španije, može tu biti eventualno nekih posljedica za suce.
Aramis Naglić je u košarci gotovo pola stoljeća. Je li ikada doživio nešto slično?
- Ne, nikada. Ovo je bila gotova utakmica. Četiri desetinke do kraja, mi imamo loptu. Ja sam smirivao klupu. Je, tu je Ihring zeznuo, jer u igri bio naš centar od 223 cm, on je bio na protivničkoj polovici i trebao je pas ići na njega, prošlo bi vrijeme, čak i da smo dodali u ruke Špancima u reket, ne bi bilo vremena za izaći na tricu i šutirati, ma užas...
Kako su reagirali igrači, navijači?
- Ma, šta ću uopšte govoriti. Ovo je Slovačka, ne dobija se Španija svaki dan. Suza je bilo koliko želiš, mali Malovec iz Mege je plakao kao dijete, to je jedan pošten dečko koji se sav unosi u košarku. U svlačionici su svi polijegali po podu, plakali, gledali u prazno...
I Nagliću je to trebala biti najveća pobjeda trenerske karijere.
- Upravo tako, trebao sam imati upisan skalp Serhija Skariola. I sve to na kao trener stranac na klupi reprezentacije Slovačke. Koju sam dovukao od pretkvalifikacija protiv Norveške do situacije u kojoj 10.000 ljudi u Bratislavi imalo priliku uživati u tome da pobjeđujemo Španiju.
Nije se dogodilo. Ili jest, kako uzmete...
- Tih 10.000 ljudi na tribinama hokejaškog hrama u Bratislavi, specijalno prilagođenom za ovu utakmicu bio je košarkaški rekord po posjeti nekoj utakmici u Slovačkoj svih vremena.
Grupa koju vodi je još uvijek u šoku...
- Ne znam kakva nas Španija čeka u ponedjeljak, možda dovedu još ponekog igrača u odnosu na ekipu koja je igrala u petak. Mi ćemo pokušati nešto, mijenjat ću odbrane. Ali, mi smo baš psihički uzdrmani, razvaljeni. I nemamo takav kadar da i pariramo, mala je ovo rotacija - zaključio je Aramis Naglić, koji radi u Slovačkoj odličan posao čija je kruna trebala doći u petak.
