Da Bosanaca ima u svakom dijelu svijeta i da to nije floskula, vrlo brzo shvatite kroz novinarski posao. Država od tri miliona stanovnika, pa opet svakodnevno možete čitati priče o uspješnim ljudima i to ne samo zakovane za ovaj region već i širom cijelog svijeta.
Jedan od takvih je i Zlatan Hadžismajlović. Fizioterapeut Monako Basketa sada je u razgovoru za "Dnevni avaz“ govorio o svom putu iz izbjeglištva do jednog od najboljih evropskih košarkaških klubova.
- Moje interesovanje za košarku je počelo 1994. godine dok smo bili u izbjeglištvu u Prijepolju s mojom sestrom Zlatom i bakom Radom. Tada je moja sestra krenula trenirati košarku. Još kao dijete, uvijek sam pratio njene korake. Kada smo 1995. godine izbjegli u Belgiju sa roditeljima, tada sam počeo trenirati košarku. Tokom ljetnog raspusta 1999. i 2000. godine sam dolazio u Sarajevo i bio na kampu Mirze Delibašića – započeo je Zlatan Hadžismajlović za "Dnevni avaz“.
"Višnja na torti"
Objašnjava kako je sanjao da postane igrač, ali je shvatio da to nije ostvarivo. Ipak, želio je ostati u sportu.
- Prva ideja je bila da budem kondicioni trener. Nakon što sam završio DIF, shvatio sam da neću uspjeti raditi na nivou na kojem želim. Nastavio sam školovanje, prešavši na višu školu medicine. Odradio sam staž u košarkaškom klubu „Spiru Sarlera“, koji u Belgiji ima bogatu sportsku tradiciju – priča nam.
Nakon Belgije je preselio u francuski Burg, a onda i Monako:
- Monako se 2022. godine počeo takmičiti u Euroligi i fizioterapeut iz Monaka je čuo o meni i o mom radu sa povrijeđenim igračima. Uslijedili su kontakti i ja nisam mogao da odbijem. Što bi francuzi rekli ta destinacija je „višnja na torti“.
Česta je pojava da ljudi van struke pomisle da su fizioterapeuti i maseri jedno te isto. Kako i sam kaže, čak i njegova porodica zna kazati da ide masirati igrača.
- Masaže su jedan jako mali dio mog posla. U klubu imamo tri fizioterapeuta, i mi smo stalno s ekipom. Ja prvenstveno radim s igračima prevenciju povreda, terapije, manualne terapije, bandažiranje, prvu dijagnozu povrede i da li igrač treba da konsultuje doktora. Ukoliko je neka ozbiljna povreda, radim i rehabilitaciju od prvog dana dok se igrač ne vrati na teren – govori nam Hadžismajlović.
Kako objašnjava, specijalizirao se za sportsku traumatologiju i rehabilitaciju povreda, te da je to bio jedan od glavnih razloga zbog kojih je angažiran u Monaku.
- Rehabilitacija sportskih povreda je dio mog posla u kojem zaista uživam – radim individualno s igračima i pomažem im da se što prije vrate na teren. Trenutno završavam edukaciju za osteopatu, što je profesija slična kiropraktičaru – kaže Hadžismajlović.
Rad sa zvijezdama
Monako je posljednjih godina jedna od glavnih destinacije za zvijezde košarke. Tu je već godinama Majk Džejms (Mike James), jedan od najboljih igrača Eurolige, a prošle sezone je igrao i Kemba Voker (Walker) koji je u NBA bio višestruki Ol-star.
- Rad sa zvijezdama svakako nosi i prednosti i izazove. S jedne strane, privilegija je raditi s vrhunskim sportistima jer su to ljudi koji ulažu mnogo u sebe, imaju disciplinu i motivaciju koja je inspirativna. Naprimjer, Džejms ima nevjerovatno poznavanje svog tijela. S njim sam išao u SAD da radim nakon operacije leđa i brzina oporavka je bila nevjerovatna. Također, imao sam privilegiju i sreću da radim s Vokerom. Njegova radna etika je impresivna, a čak mi je rekao da je u NBA radio još više. Ni u Monaku nije radio ništa polovično. S druge strane, izazovi dolaze s velikim pritiskom – ističe Hadžismajlović.
Svim profesionalnim igračima i trenerima cilj je NBA, a zanimalo nas je da li isto i u njegovom slučaju.
- Euroliga je bila za mene san. Trenutno sam u Euroligi i sada se osjećam kao malo dijete, uživam u svakom danu. NBA je najbolja liga na svijetu, NBA je nešto više od sna... To je za mene sljedeći cilj. Želio bih da s Monakom osvojim Euroligu i mislim da je pet–šest godina dovoljno na jednom mjestu - kazao je, pa zaključio razgovor s porukom za Sašu Obradovića, stručnjaka koji je donedavno sjedio na klupi Monaka:
Također, želim iskoristiti ovaj intervju da kažem nekoliko riječi o Saši Obradoviću. On je nevjerovatan trener, pravi radnik i veliki čovjek. Do sada su me u životu samo dvije osobe impresionirale svojom sposobnošću da rade bez prestanka i Saša je jedan od njih. Osim što je veliki profesionalac, Saša je i izuzetno brižna osoba van terena, s iskrenim namjerama prema svojim igračima i stručnom štabu. Za mene je bila priviliegija raditi sa njim.
U Burgu sam imao trenera koji je bio loša osoba, i stvarno je teško raditi za takvu osobu. Saša je, s druge strane, potpuno suprotan - profesionalan, pravedan i pun poštovanja prema svima.
Kada sam došao raditi u Monako, nisam ga poznavao lično. Danas sam mu zaista zahvalan. Pomogao mi je i koristim i ovaj intervju da mu se javno i iskreno zahvalim - hvala, treneru – zaključuje Zlatan Hadžismajlović za "Avaz“.
Radni dan
- Moj dan je prilično kratak. Na poslu sam oko 10.30 i radim na prevenciji s igračima i obavljam terapije. U 12, tokom video analize, imam sastanak s ostatkom medicinskog tima, a nakon sastanka prisustvujem treningu tima. Nakon treninga radim s određenim igračima na terapijama. Završavam oko 15.30. Sam dan je kratak, ali ritam i putovanja su skoro bez dana odmora. Iako sam od augusta do kraja juna gotovo svaki dan zauzet, i na kraju sezone osjetim mali umor, iskreno, uživam u svom poslu – ističe Hadžismajlović.
