OPROŠTAJ OD VELIKANA

Emotivan govor Vujoševića na komemoraciji Dalipagiću: Mogu svjedočiti koliko ga je boljelo rušenje Starog mosta

Mogu svjedočiti, a mogu i pretpostaviti, koliko mu je bilo teško kada se Jugoslavija raspala

S komemoracije Draženu Dalipagiću - Avaz
Dnevni avaz
Dnevni avaz
Dnevni avaz
Dnevni avaz
+4
E. Ć.

jučer

Komemoracija legendarnom košarkašu Draženu Dalipagiću održana je danas u Skupštini grada Beograda.

Komemoraciji su prisustvovali Prajina porodica i prijatelji, kao i njegovi saigrači i mnoga velika imena srbijanske i svjetske košarke.

Okupljenima se, nakon minute šutnje, prvo obratio Dalipagićev prijatelj i čuveni košarkaški stručnjak Duško Vujošević.

Prajina veličina

- Obraćam se ispred porodice Dalipagić i zapala mi je ova velika čast da govorim na ovom skupu, gdje smo se sabrali da lakše podnesemo tugu, svjesni da je otišao najbolji od nas. Također, svjesni da se ovim skupom izlazi iz okvira oporuke i amaneta koji je ostavio da ne bude nikakvih komemorativnih skupova. 

Ali, zaključeno je da je njegova veličina takva da pod određenim ograničenjima, gdje sigurno on nije mogao više da utiče i bira govornike, da se opet održi. Ne bih pričao puno o općim mjestima, znate Praju, neki i bolje od mene. Prajo, u stvari, tako se zvao taj fudbaler iz Mostara po kome je on dobio nadimak, a ne Praja… Sa 19 godina je došao ovdje i to je jedino ime koje će pomenuti, imao je sreću da dođe kod Ranka Žeravice koji je u to vrijeme bio u maksimalnoj snazi, pravio je jak Partizan, imao je sreću da dođe kod njih, a imali su i oni sreću. 

U Partizanu je tada bio dominantan fudbalski klub, bio je i vaterpolo važan, pamtili smo mečeve na Šalati, Tašmajdanu, košarka je bila u drugom planu i ona počinje da dolazi u prvi plan upravo dolaskom Dalipagića. Partizanovi navijači, među kojima sam i ja bio, išli su da gledaju te utakmice i neku strast prema košarci sigurno je razvijala njegova velemajstorska igra. 

Naravno da u početku nije bio tako savršen u šutu, lijevoj strani, tom jednom driblingu iz koga je uglavnom igrao, međutim, on je košarku nosio u krvi, genima, njegovom DNK… Rođen je sa tim znanjem, a Ranko je to maksimalno iskoristio i razvio na pravi način. I tada je počeo da se stvara kult Košarkaškog kluba Partizan, koji sad drži Jugoslovensko sportsko društvo Partizan skoro usamljen. Vrlo brzo je on postao miljenik i idol, svojom igrom, ponašanjem poštenog i skromnog čovjeka koji je u odnosu na svoje kvalitete znao koliki je njegov prostor i sigurno nije povrijeđivao prostor drugih. 

Brzo je počela njegova dominacija, jedan talentovani novinar je napisao knjigu, samo ne shvatam zašto se zove “Ispod koša”. Trebalo je da je nazove “Iznad koša“, jer je Praja, pogotovo u tim godinama, bio uglavnom iznad koša, skidao rukom loptu, ti njegovi horozi, zakucavanja, skok šutevi… Nije momenat ni za kakva poređenja, rang liste, rasprave ko se o njega ogriješio, a ko nije, bit će vremena i o tome da se priča, ali Dražen Dalipagić je sigurno bio jedan od najboljih košarkaša Evrope, a po mišljenjima nekih trenera, od kojih neki više nisu živi, bio je i najbolji igrač. Međutim, ja hoću da istaknem da je on bio fantastičan čovjek, pošten čovjek - rekao je Vujošević.

Imao ogroman potencijal

Vujošević je istakao Dalipagićevu veliku ljubav prema Jugoslaviji.

- Mnogo je volio Jugoslaviju, smatrao je to aksiomom, nečim što se ne može objasniti, igrao je za nju, jedan od razloga što nije otišao u Boston Seltiks je taj što bi izgubio pravo da igra za reprezentaciju. Došao je na Kalemegdan, nakon što je otišao na probu u Boston, bilo je šala koje je dobio od nekih svojih prijatelja... 

Uvjeren sam da je otišao u NBA kako bi uz Majkla Džordana (Michael Jordan) bio najbolji strijelac u NBA ligi. Postojao je ogroman potencijal! Mogu svjedočiti, a mogu i pretpostaviti, koliko mu je bilo teško kada se Jugoslavija raspala, koliko mu je bilo teško kada je vidio rušenje Starog mosta u Mostaru. 

U ovim vremenima tranzicije, građanskih vremena ratova, nije da nije uspio, ali nije htio da upravlja. Nije htio da pliva u prljavoj vodi, da iskoristi tranziciju, privatizaciju pojedinih fabrika, njegova biografija je ostala čista. Znam da je to bilo zbog njegove želje da ostane čist. Broj ljudi na ovoj zemlji se povećava, ali nas je sve manje te rijetke krvne grupe. Žao mi je tebe Prajo, žao mi je nas Prajo... - poručio je Vujošević, prenosi KSS.

Poslije komemoracije, Dražen Dalipagić je ispraćen na vječni počinak na Novom groblju u Beogradu, u krugu porodice i najbližih prijatelja.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.