Belgija nam dođe kao sudbina. Od 2005 do danas sedam utakmica. Ova osma kao najvažnija, ali kad malo bolje sagledamo, nama je svaka najvažnija.

Fudbalska velesila

Belgija je danas fudbalska velesila nakon što su imali dužu pauzu još od vremena Vilmotsa (Wilmots) i Enca Šifa (Enzo Scifo).

Pamtim najbolji početak jedne naše utakmice - u Briselu 26. marta 2005., kada smo golom Bajramovića poveli sa 1:0. Kakva eksplozija radosti za 15.000 naših navijača na tribinama.

Slobodno mogu reći da je ta utakmica i bila prekretnica za naše navijače da se okupljaju širom svijeta u velikom broju.

Na kraju smo izgubili sa 1:4, ali šest mjeseci kasnije jedna draga pobjeda u Zenici sa 1:0, golom Barbareza uz ludilo na tribinama.

"Grbavica" je domaćin. Znao sam da će uslijediti izjave povratak Meše na "Grbavicu", Džeko na svojoj "Grbavici" itd. I neka je, jer to je sve što nam je ostalo.

Šanse su, ako bismo htjeli biti pošteni, minimalne, maksimum 25-75. Ali zato je fudbal otišao tako daleko, zato je najgledaniji, najpopularniji.

Razmišljao sam da im pošaljemo pred hotel trubače, navijače, da zaborave na san. Šalim se, naravno. Mi smo ipak civilizacija i to mnogo bolja i jača od mnogih koji se tako predstavljaju.

Ono što sigurno mislim je da moramo igrati na ivici grubih faula, oštro, muški. To moramo.

Moramo igrati kao Atletiko Madrid, oštro - pa šta bude.

Belgija se plasirala. Ma koliko god njihov selektor želio pobjedu, mislim da su i De Brujne (De Bruyne) i Karasko (Carrasco) i Azar (Hazard) mislima u svojim klubovima koji se bore za titulu prvaka. Problem je što sa klupe dolaze ništa manje opasni igrači, a željni dokazivanja, gladni pobjeda i golova.

Puna "Grbavica" je inspiracija, motiv, prva reprezentativna nakon puno vremena. Da će se neko prepasti ili podleći atmosferi, to su priče za malu djecu. Šansu smo propustili protiv Kipra, sad se vadimo, a to je najteže.

"Svi u napad, jedan je Hase", ima ona navijačka sa Koševa. Danas, pošto se igra na "Grbavici", idemo svi zajedno: "Svi u napad, jedan je Švabo".

Neće niko zamjerit' - svi su naši, zar ne?