Kantera. Riječ koju možda niste čuli, ali o njoj sve znate. Ona označava politiku Atletik Bilbaa, kluba u kojem ne smiju igrati stranci. Ili, ajmo preciznije, gdje svaki igrač Atletika mora biti rođen u Baskiji (sedam regija, od čega su četiri u Francuskoj, i jedna u Pamploni) ili mora provesti cijeli juniorski staž u Baskiji. 

Klub kojem se neki dive, neki ga preziru. Oni koji mu se dive reći će da u današnje vrijeme ruskih oligarha i petrodolara jedini ne kupuju strance. Oni koji ga preziru reći će da je to šovinizam. I diskriminacija. U svakom slučaju, Bilbao živi odvojenim životom od ostatka nogometnih prinicpa.

Real Sosijedadu, drugom baskijskom klubu, da bi ostali na razini Primere, nije preostalo drugo već dovođenje stranaca. Iako, Sosijedad je do nedavno imao politiku da smiju igrati stranci i Baski, zapravo svi osim - Španaca! Ta politika je pala u vodu jer danas tamo igraju Kanales (Canales) i Huanmi (Juanmi), koji nisu Baski.

Atletik je tradicionalno najbogatiji baskijski klub što mu omogućava kupovinu talentiranih igrača od susjednih klubova, kao što su Sosijedad, Osasuna, Eibar, Alaveš.... Sosijedad je vodio sličnu politiku, međutim, bio je prisiljen napustiti upravo zbog Atletikovog preuzimanja njihovih igrača. Čak i nakon toga, Sosijedad je znao imati ekipu s više igrača iz svoje škole od Atletika, na čije preuzimanje uloge ekskluzivnog baskijskog kluba ne gledaju baš svi Baski s odobravanjem.

Ipak, ta Bilbaova politika nije oduvijek bila takva. U početku su smjeli igrati samo igrači iz Bizkaje (jedna od baskijskih provincija, gdje je Bilbao). Nakon toga su proširili da mogu igrati nogometaši iz cijele Baskije, pa nakon toga i na one koji imaju baskijsko porijeklo ili su odrasli tamo i slično. I sada dolazimo do Rumuna. U toj posljednjoj kategoriji je Kristijan Ganea (Cristian), Rumun koji je kao dijete doselio u Basauri. Tamo su mu roditelji otvorili kafić, a on je krenuo u osnovnu školu. Počeo je igrati nogomet u Baskoniji, potom se vratio u Rumuniju, da bi sada potpisao za Bilbao. I kao takav, prema modificiranim ili olabavljenim pravilima, smije igrati jer je odrastao u Baskiji.

I bit će tek šesti 'stranac' koji će zaigrati za Atletik. Pa red je da upoznate i prethodu petoricu. 

To su Visente Biurun (Vicente Biurrun), Sao Paolo, Brazil; Biksente Lizarazu (Bixente), San Juan de Luz, Francuska; Fernando Amorebieta, Kantaura, Venecuela; Havijer Ituraiaga (Javier Iturriaga), Siudad de Meksiko, Meksiko i Ajmerik Laporte (Aymeric), Agen, Francuska. Primjera kao Atletik nema u svijetu, ima tek pojedinačnih slučajeva, kao što su Frančesko Toti (Francesco Totti), Paolo Maldini, Danijele de Rosi (Danielle Rossi). Kada su jednom pitali Totija zašto nije napustio Romu i otišao u Real, kad je na stolu imao 'bjanko' ček, Toti im je odgovorio:

- Biste li vi napustili siromašne roditelje i živjeli s bogatim strancima?

Tako je danas u Bilbau, igrači koji igraju u njemu, igraju sa srcem. Baski koji su prešli u drugi klub, u javnosti ne pričaju o Bilbau. Ivan Kampo (Campo) je Bask, a od 1998. do 2003. igrao je za Real Madrid. I kada su ga pitali šta misli o Bilbau, samo je slegnuo ramenima.

 - Znate, ne bih pričao o Atletiku, rodbina mi još tamo živi.

I tu opet dolazimo do početka priče. Kantera. Neki ga zbog toga vole, neki preziru. Pitate li Hosebu Ečeberiju (Joseba Exteberria), koji je cijelu karijeru proveo u Bilbau, odgovorit će vam kratko: Nema šanse da bih igrao za neki drugi klub. Zašto? Jednostavno. U pitanju je srce!