Te sada već davne 1966. godine napustili su nas Volt Dizni (Walt Disney) i Baster Kiton (Buster Keaton), dok su na svijet došli glumica Salma Hajek (Hayek) i fudbaler Nikola Jurčević, a Mustafa Nadarević je počeo svoju glumačku karijeru.
U isto vrijeme, Banjalučani su tugovali, jer su tada dva najbolja fudbalera Borca Mesud Nalić i Omer Jusić prešli u redove Slobode.
Velika četvorka
Crveno-plavi dres zamijenili su crveno-crnim, što je u ondašnjim medijima proglašeno senzacijom i velikim iznenađenjem. Obojica su ranije povezivana s klubovima iz tadašnje "velike četvorke", posebno sa zagrebačkim Dinamom.
- Stari je, da tako kažem, “ukraden” u ono vrijeme. Iz kuće u Banjoj Luci ljudi iz Dinama faktički su ga oteli i odveli u Zagreb. U hotelu, dok su sjeli da ručaju, on je kožnu jaknu prebacio preko stolice, malo pričao s njima i rekao da treba da se javi kući. Otišao je do telefona i kroz kuhinju pobjegao nazad, u Banju Luku - objašnjava nam aktuelni trener Slobode Zlatan Nalić šta se u to vrijeme dešavalo s njegovim ocem te dodaje:
- On je tražio da u Dinamo ide Omer Jusić, da idu zajedno, jer su bili prijatelji i funkcionirali dobro na terenu. To je tada bila ponuda od 18 miliona dinara, u to vrijeme ekstremna cifra.
No, bio je iznenađen njihovim pristupom, što su ga "oteli", pa je pobjegao. Onda je nazvao, čini mi se Rizu Brkića i rekao da hoće da dođe u Slobodu pod uvjetom da s njim dođe i njegov prijatelj Omer Jusić. Tako su i došli - kaže Nalić.
Desno krilo Nalić i napadač Jusić postali su udarni dvojac Tuzlaka, a svojim igrama stekli su status klupskih legendi. Kako i ne bi kad su u crveno-crnom dresu 1968. godine bili strijelci u dvomeču protiv Budućnosti za ulazak u Prvu saveznu ligu, a 1971. igrali finale Kupa maršala Tita te osvojili Kup prvoligaša.
A kako fudbal piše najljepše priče, bilo je "suđeno" da pola stoljeća poslije potomci legendarnog tandema ponovo uveseljavaju Tušanj.
Pratio igrače
Zlatan je sin Mesuda Nalića i trenutno je šef stručnog štaba Slobode. U veznom redu tuzlanskog kluba standardan igrač je Omar Pršeš, za kojeg mnogi ne znaju da je unuk Omera Jusića!
Fudbalske dinastije i danas pronose slavu Slobode. Interesantno, Zlatan Nalić je još ranije pratio rad i razvoj Pršeša.
- Tada je bila jedna generacija igrača 1995. godište kojima sam svake godine donosio opremu i lopte, osiguravao im trenažne procese. Tu sam grupu godinama pratio s tim sponzorstvima, a među njima je bio i Pršeš - dodaje Zlatan.
Na upit da kaže nešto o unuku Omera Jusića, nastavlja:
- Svakom igraču je potrebna minutaža, bez toga nema ništa. Zbog toga, ja sam bio veoma jasan i volio sam igrače koji nisu u prvom planu u Slobodi, da idu hitno negdje na kaljenje, jer to može da ih aktivira i napravi zaokret u karijeri. Pršeš je bio veoma pametan i uradio je to i stabilizirao se kao fudbaler.
Isti nadimak
Još jedna zanimljivost u vezi s Nalićem i Pršešom je da dijele skoro isti nadimak! Obojicu prijatelji zovu Batan ili Bato.
- Mene u Tuzli svi znaju kao Batana. Ko me zovne Batan, zna me otkako sam dijete bio. Ovi što me zovu Nala, njih sam upoznao u malo starijim godinama, a ima jedna grupa koja me dan-danas zovu Tečo (nadimak oca Mesuda, op. a.), ta mi je najdraža - zaključuje trener Slobode.
