Datum 2. avgust 2018. godine na Koševu će se pamtiti još neko vrijeme. Italijanska Atalanta tog dana brojala je do osam u revanš meču drugog pretkola Evropske lige. Nakon fantastičnih 2:2 iz prve utakmice, nogometaši Sarajeva doživjeli su pravu blamažu na domaćem terenu. Navijači bordo tima u tim trenucima nisu znali šta ih je snašlo. Tražili su odlazak trenera Husrefa Musemića, koji im se poput pravog džentlmena nakon teškog i bolnog poraza izvinio.
Danas, za manje od godinu situacija je sasvim drugačija u pozitivnom smislu. Sarajevo je osvojilo šampionsku titulu i trofej namjenjen pobjedniku Kupa BiH. Dupla kruna po prvi put u historiji stigla je u vitrine FK Sarajevo. Mnogi će se pitati šta je tajna ovog velikog uspjeha. Odgovor na to pitanje krije se u sistematskom radu i odlukama Uprave kluba, počevši od generalne direktorice Sabrine Buljubašić, predsjednika Upravnog odbora Senada Jahića, članova UO Senada Bilića i Eme Bukovice do predsjednika Skupštine Valentina Ilievskog.
Čelni ljudi bordo tima znali su da je za bilo kakav uspjeh potrebno vrijeme. Uspostavili su sistem rada koji su smatrali najboljim, a tu se prije svega misli na transparentnost. Uprkos jednom od najtežih poraza u historiji kluba, ukazali su povjerenje Husrefu Musemiću i produžili saradnju, ali uz uvjet da mora afirmirati mlade igrače, što će se kasnije ispostaviti možda i ključnim potezom. Pored Musemića angažiran je i Emir Hadžić u ulozi koordinatora sportskog segmenta kluba, što je također bio pun pogodak čelnika kluba s Koševa. Hadžićev zadatak bio je ostvariti što bolju komunikaciju s Akademijom i prvim timom te dovođenje adekvatnih pojačanja koja će to biti u pravom smislu riječi.
S Hadžićevim dolaskom prestalo se srljati u transferima i kadrovska rješenja bila su dosta realnija i efikasnija. Zaustavljen je iznenadni odlazak najboljih igrača. Izuzetak je Nihad Mujakić, no i u tom slučaju čelnici Sarajeva vodili su računa pa dogovorili ostanak Mujakića do kraja sezone kako bi pomogao ekipi u pohodu na duplu krunu. Zamjena za Mujakića je odmah pronađena, a ostatak igračkog kadra nije se mijenjao bez obzira na raznorazne ponude.
Igrači iz klupske Akademije ubilježili su veliku minutažu tokom sezone i time pokazali da se na njih može računati. Ono što svakako raduje navijače bordo kluba jeste da je Sarajevo u ovoj sezoni u tri susreta s gradskim rivalom Željezičarom upisalo dvije pobjede i remi. Također nogometaši u bordo dresovima prvi put su nakon 1963. postigli tri gola na Grbavici što je ujedno i najveći poslijeratni trijumf na terenu vječitog rivala. Najveće zasluge idu igračima i Husrefu Musemiću koji je pokazao zašto je omiljeni među navijačima.
U protekle tri godine ostvaren je značajan pomak i u pogledu finansijske situacije u klubu, a tome je svakako doprinjelo unaprijeđenje prodaje. Također, klub je dobio novog većinskog vlasnika upravljačkih prava. Vijetnamac Ngujen Hoai Nam (Nguyen) pratio je rad kluba i ranije pa su se i na tom planu zadržale osobe koje su bile upoznate s dešavanjima u Titovoj 38b.
Dokaz pravih odluka i ispravnih poteza rukovodstva može se pronaći i u činjenici da su juniori Sarajeva pobjednici Kupa BiH, pioniri prvaci BiH, te da su nogometašice SFK 2000 Sarajevo osvojile 17. uzastopnu titulu prvakinja BiH, što je za bh. uvjete više od fantastičnog uspjeha.
Zbog svega navedenog jasno je da je FK Sarajevo napravio značajan organizacijski i sportski iskorak, koji će ostali bh. klubovi, uz dužno poštovanje, teško nadmašiti. Iz FK Sarajevo s dosta optimizma najvaljuju veći iskorak na evropskoj sceni. Svi u klubu silno žele grupnu fazu takmičenja, a koliko će zaista uspjeti u svom naumu ostaje da se vidi.
