Brazilac Nejmar (Neymar) platio je svoju odštetnu klauzulu od 222 miliona eura i iz Barcelone prešao u PSG. Nije dao svoj novac, nego je bogati arapski sponzor platio njemu reklamni ugovor kako bi on mogao novac prebaciti katalonskom klubu.

Uglavnom, iznos je poznat, kao i u mnogim drugim transferima u evropskom fudbalu.

Jesu li ti iznosi uvijek baš najtačniji, nije najbitnije pitanje, ali sigurno je da nisu daleko od istine. Klubovi, možda, i nisu obavezni reći o kojim se iznosima radi, ali nacionalne fudbalske federacije, kao i one međunarodne, moraju imati uvid za svaki pojedinačni prelazak igrača u drugu državu.

Iznos mora biti identičan, inače ništa od transfera

Malo je poznato da postoji „Transfer Matching System“ (TMS), online program koji je uvela FIFA, putem kojeg klubovi moraju prijaviti sve podatke u vezi s pojedinačnim odlaznim i dolaznim transferima svakog igrača. U taj sistem se mora unijeti svaki finansijski detalj pa se tako mora poklopiti sve što pišu dva kluba.

Naprimjer, ako igrač iz BiH ide u Belgiju, bh. klub upisuje koliko će naplatiti obeštećenja, a belgijski koliko će platiti. Iznos mora biti identičan, inače transfer neće biti odobren. Klub koji dovodi igrača morat će unijeti i koliko će igrač zarađivati i slično.

Moguće je da podaci iz TMS-a cure, jer su dostupni određenim ljudima u fudbalskim asocijacijama, ali je to malo vjerovatno. Klubovi vani će teško javno reći koliko su platili kojeg igrača, ali na kraju se opet sve zna.

Liverpul je Virdžila van Dajka (Virgil van Dijk), kao najskupljeg defanzivca današnjice, platio 85 miliona eura, transfer je odmah potvrđen, ali nikada niko iz kluba nije jasno govorio o iznosu. Ipak, detalji se znaju, kao i sve plaće igrača Liverpula i drugih velikih klubova. Da nije istinito, odmah bi demantirali, a mnogi su mišljenja da sami klubovi puste informacije u javnost kao dokaz moći.

U Bosni i Hercegovini ne postoje transferi koji se u svjetskim okvirima mogu smatrati ozbiljnim, ali, i pored toga, teško je doći do bilo kakvog zvaničnog podatka.

- Besim Šerbečić je od večeras član norveškog šampiona Rosenborga, a FK Radnik Bijeljina će od ovog transfera ostvariti određenu naknadu za ustupanje ugovora čija visina ostaje u domenu poslovne tajne – objava je kakvu često viđamo.

Zašto ne reći, zaradili smo  toliko i toliko 

Pod krinkom poslovne tajne, ne baš rijetko se kriju i podaci raspodjele kolača pa bi se to moglo uzeti kao osnovni razlog netransparentnosti. Jedan od najboljih primjera je transfer bh. reprezentativca Gojka Cimirota iz Sarajeva u PAOK.

- MUP KS je Kantonalnom tužilaštvu KS dostavio dopis u kojem su iznesene sumnje u regularnost transfera Gojka Cimirota. Formiran je predmet - rekli su 2015. godine iz Tužilaštva Kantona Sarajevo.

A pisalo se tada da se radilo o rekordnom transferu većem od milion eura. Sarajevo nije obznanilo iznos, a navodno je manje od pola novca pripalo klubu, a većina je otišla menadžerima. Puno je još primjera, pa tako nikada nije jasno objelodanjeno koliko je Zdravko Mamić Olimpiku platio za Amera Gojaka. Iznošene su različite verzije o iznosu i načinu plaćanja, ali je sve ostalo na špekulacijama.

Ne mora biti nužno da su svi transferi povezani s podjelom procenata iznad onoga što je propisano međunarodnim aktima, ali nema drugog objašnjenja. Pošten posao, poštena prodaja i zarada...

Ako je tako, zašto ne reći zaradili smo toliko i toliko.

Čelik: Ima Laudrupa, nema Laudrupa 

Ako je suditi po transferu iz 1996. godine, naša liga je itekako bila atraktivna. Mihael Laudrup (Michael) bio je član Čelika nekoliko dana, a Zeničanima je Ajaks na ime transfera uplatio skoro dva miliona eura.  Ni Laudrupa ni novca. 

Poznati igrač je tu bio samo kako bi „oprao“ papire, a novac je završio na nekom od privatnih računa, bar je tako tvrdilo holandsko tužilaštvo. Da je objavljen iznos transfera, logično da bi novac morao pripasti Čeliku.

Nelogične brojke

Sindikat profesionalnih fudbalera ovih dana se osvrnuo na jednu indikativnu stvar vezanu za isplate igrača u Premijer ligi BiH.

- Pojedini klubovi prikazali su da njihova godišnja izdavanja na plaće radnoj zajednici ne prelaze ni 300.000 KM.

Ako zaposlenih ima ukupno, recimo 35, došlo bi se do podatka da je prosječna bruto plaća jednog igrača na premijerligaškom nivou u tim klubovima bila između 500 i 700 KM.

Ne treba biti finansijski ili pravni ekspert, čak ni poznavalac prilika u bh. fudbalu, kako bi opravdali brojne medijske napise u proteklim danima koji su ukazivali na ove nelogičnosti u poslovanju pojedinih klubova – naglasili su u Sindikatu i pozvali da inspekcije provjere poslovanje takvih klubova.

Mrvice za Saida Huseinovića

Nije baš svjež primjer, ali itekako je indikativan. Tada je to bio ekstra transfer iz BiH, s obzirom na to da je, kao i danas, malo igrača koji će direktno u lige petice.

Said Huseinović je otišao iz tuzlanske Slobode u njemački Verder, a Spominjan je iznos od čak 900 hiljada eura. Pričalo se da je u klub iz Tuzle stiglo samo 75 hiljada eura. Tokovi novca nikada nisu objelodanjeni.  Treba reći da dodatni značaj iznosu transfera daje činjenica da se sve dogodilo prije više od 11 godina.