Bivši reprezentativac Srbije i fudbaler Union Berlina Neven Subotić prvi put je pričao o detaljima iz svog života i karijere koje je do sada malo ko znao.

Pobjegao je od rata u BiH, preko Njemačke u Ameriku, pa se vratio u Bundesligu, gdje je od zvijezde za nekoliko godina uspio nestati s fudbalske mape. 

U velikom intervjuu za njemački Kicker.de, Subotić je govorio o svom životu, početku karijere, uspjesima sa Dortmundom, ali i o životu van terena, koji je još zanimljiviji od ovog fudbalskog.

- Koristim metro za prijevoz, kao i hiljade građana Berlina svakog dana. Postoji mnogo stvari kojih sam se svjesno odrekao u životu. Imao sam nekoliko automobila, kuću s velikom baštom. Ali u jednom momentu sam shvatio da mi sve to smeta. Da je to zabluda. Prodao sam kuću i automobile i ta sloboda mi je sjajna. Sad mi je prednost da imam što manje toga. I od tada mogu slobodno da usmjerim svoje misli ka mnogo važnijim stvarima - objasnio je Neven Subotić. 

Na pitanje šta mu je prvo sjećanje kada je kao dijete došao u Njemačku, Neven je rekao:

- Prvo sjećanje mi je - vrtić. Nije bilo segregacije, djeca su bila zajedno, bilo im je dozvoljeno da se igraju i zabavljaju bez obzira na boju kože ili porijeklo. Gledajući to iz današnjeg konteksta, zastrašujuće je koliko smo se udaljili od tog mehanizma koji je funkcionisao. 

Za razliku od Njemačke, Amerika mu nije baš toliko prijala. 

- Nova sloboda koju sam iskusio u SAD sa 17 godina mi je bila impresivno iskustvo. Ali, taj stil života na koledžu nije bio za mene. Bio sam fokusiran na fudbal, želio sam da postanem profesionalac. Zato sam napustio koledž poslije jednog semestra.

Dok se tražio na fudbalskoj mapi, njega je pronašao bundesligaš Majnc, gdje je sarađivao sa zvanično najboljim trenerom svijeta Jirgenom Klopom.   

- Imao sam čvrstu vjeru u njega. Otvorio mi je oči i pokazao mi šta je neophodno da bih uspio na profesionalnom nivou. Imao sam osjećaj da ako neko može da me dovede do toga, to je onda Klop. U Dortmundu sam naučio šta je potrebno za timske uspjehe. Mi smo u tunelu već vodili 2:0 protiv svakog, jer smo u svakom trenutku znali da možemo da se oslonimo jedan na drugog. Pored toga, imali smo ogroman motiv i veliki kvalitet tima.

Fudbaler Union Berlina otkrio je koja je njegova najveća snaga.

-  Moja snaga je to što sam svjestan da nisam najveći talenat, da tehnički nisam najbolji, ali sam učio da ljudi koji mnogo i pametno rade mogu da ostvare svoje snove. A izazovi su mi zabavna stvar. Kao Union Berlin sada.