Bile su to rane devedesete. Predsjednik Reala Ramon Mendoza stigao je privatnim avionom u Beograd kako bi od Crvene zvezde dobio dragulja tadašnjeg evropskog fudbala Roberta Prosinečkog. Negdje su u glavnom gradu Španije vjerovali da će ih “balkanska banda” dovesti do novih trofeja. Zvezdin Paganini na terenu, a Radomir Antić na klupi najvećeg evropskog kluba.

Dupla kruna

Na kraju, taj poduhvat spletom okolnosti i loših odluka nije uspio, ali su Prosinečki i Radomir Antić dočekali u Ovijedu dane plodonosne saradnje. Ne krije Veliki Žuti u razgovoru za "Mozzart sport" da mu je srbijanski stručnjak vratio karijeru na pravi put i da su se zajedno učili nekim novim fudbalskim zakonima u Ovijedu. 

- Dočekao me u Realu, kasnije smo bili zajedno u Ovijedu. Poslije silnih povreda, toliko je vjerovao u mene da mi je povjerio "ključeve sredine terena". Neću da krijem, bio je blagonaklon prema meni, znao je da me istrpi. Ja sam mu, s druge strane, vraćao to na terenu. Bili smo sjajan tim u Ovijedu, mada je i meni i njemu bila ta sredina neobična - rekao je Prosinečki te dodao: 

- Ja sam, praktično, drastao u Zvezdi, formirao se kao ličnost. Potom sam igrao za Real. On partizanovac, isto tako u CV-ju je imao zapisano da je bio u Realu... Znate li vi šta to znači? Da smo svaku utakmicu igrali pod ludačkim pritiskom. Ili si pobijedio ili ne postojiš. Prijala nam je ta godina u Ovijedu. Dešavalo se da igramo neriješno i grlimo se u autobusu. To je za mene, a vjerujem i za njega, bilo nešto novo. 

Da je u tim trenucima jedan od najvećih majstora u historiji balkanskog fudbala imao ugovor s nekim drugim klubom, a ne s Real Madridom, možda bi historija bila drugačija. Antić je, kao novi trener Atletika, imao samo jednu želju – da mu Hezus Hil dovede Velikog Žutog. Real Madrid nije želio da čuje, kao jeftinija varijanta stigao je Milinko Pantić.

- Vidiš ti šta ti je fudbal i taj život. Da sam ja došao, možda ne bi bilo te Atletikove duple krune. Za njega je ispalo bolje što je došao Milinko, ja sam otišao u Barcelonu. Neko je to tako zapisao. On je volio takve igrače. Jakog prekida. Na tome je bazirao i detalje. Donosio sam mu je tako u Ovijedu. I zato me cijenio - konstatira Prosinečki.

Nije trebalo Prosinečkom postavljati pitanja o zaostavštini Radomira Antića.

Ponosna porodica

Aktuelni trener Kajzerija znao je da njegov bivši učitelj ima zdravstvene probleme. Međutim, vjerovao je da će pobijediti.

- Čuo sam nešto, ali nisam mnogo pričao o tome. Iz poštovanja prema njegovoj porodici, prijateljima. A i znao sam ga kao čovjeka vedrog duha. Odlično je izgledao. Stalno se smijao. Vjerovao sam do sinoć da će sve to proći. Na veliku žalost, nije. Svi mi koji smo učili fudbal od njega, možemo da budemo ponosni. Naučili smo korisne lekcije. Najviše, ipak, treba da bude ponosna porodica. 

Na kraju je Robi izustio:

- Žao mi je što se nismo češće družili posljednjih godina. Takav je naš posao. Posljednji put sam ga vidio dok sam bio trener Crvene zvezde, tokom priprema na Zlatiboru. Lijepo smo se ispričali.