Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine sinoć je na Bilinom polju u Zenici u susretu drugog kola Lige nacija poražena od Poljske rezultatom 1:2. 

Imali su "Zmajevi" vodstvo zahvaljujući golu Harisa Hajradinovića s bijele tačke iz 24. minute, ali su gosti u nastavku preko imenjaka Kamila Glika (45') i Kamila Grošickog (67') došli do preokreta.

Džeko na klupi

Nakon odlične predstave u Firenci protiv Italije i osvojenog boda (1:1), pred izabranicima Dušana Bajevića je bio novi težak ispit, ovaj put na domaćem terenu, gdje je trebalo opravdati urađeno iz prvog meča.

Iako je tim koji je suprotstavio Italiji odigrao iznad očekivanja, Bajević je protiv Poljske odlučio izvesti znatno drugačiji sastav sa čak sedam promjena. 

Za razliku od meča s Italijanima, sinoć su se u startnih jedanaest našli Asmir Begović, Zoran Kvržić, Ermin Bičakčić, Eldar Ćivić, Muhamed Bešić, Haris Hajradinović i Elvir Koljić.

Ono što je sve iznenadilo je to da je Bajević kapitena i najboljeg strijelca "Zmajeva" Edina Džeku ostavio na klupi, ispostavit će zbog manjka treninga. 

Odlučio je Bajević odmoriti i Ibrahima Šehića, Branimira Cipetića, Tonija Šunjića, Gojka Cimirota i Edina Višću, i to iz istog razloga.

Bajević je na kraju meča poručio kako je morao odmoriti igrače, jer većina nije fizički bila spremna za obje utakmice. S druge strane, naveo je kako je htio pružiti šansu drugim igračima. 

Saničanin budućnost

Nije loše počelo za naš tim, koji je prvih pola sata stajao poprilično dobro, a imao je i vodstvo.

Ipak, onda je uslijedio nagli pad i tu se upravo vidjela ta fizička nepripremljenost, o kojoj je Bajević govorio. Poljaci su se u tom segmentu, po kojem su inače i najprepoznatljiviji, pokazali mnogo jači, a može se konstatovati da su upravo zahvaljujući boljoj pripremljenosti na kraju uspjeli osvojiti sva tri boda.  

Od igrača koji su dobili priliku u našoj selekciji najviše se istakao Hajradinović, koji je osim tog sigurno realizovanog penala, pokazao i veliku požrtvovanost.  

Prolaznu ocjenu mogao je dobiti i Koljić, koji je izborio najstrožiju kaznu, ali je činjenica da osim penala nije osvojio niti jedan duel. Korektu partiju pružio je i Begović, koji je i pored dva primljena gola u nekoliko navrata podsjetio na najbolja vremena.

"Najtanji" dio ekipe bili su bekovi. Kvržić je bio daleko od Cipetićevog izdanja iz prvog meča, a ni Ćivić nije uspio na adekvatan način zamijeniti povrijeđenog Kolašinca. 

Isto važi za Bičakčića i Bešića, koji su odigrali ispod nivoa. Amir Hadžiahmetović također nije bio na nivou meča u Firenci, ali je opet ispunio očekivanja struke, te će se na njega računati i u narednim utakmicama. Moglo se primijetiti i da se Armin Hodžić mnogo bolje snalazi na poziciji centralnog napadača, a ne krila, što je igrao prethodne dvije utakmice.

Generalno najbolji dojam ostavio je Siniša Saničanin, koji je pokazao da odlično izdanje protiv Italije nije slučajnost i da je BiH dobila veliko pojačanje na poziciji stopera. 

Sve u svemu, Bajevićevi izabranici pokvarili su utisak iz Firence, ali su upravo u tom meču pokazali da mogu odigrati u rangu najvećih svjetskih reprezentacija. 

Nadati se da je upravo umor, odnosno ta fizička sprema koju je Bajević potencirao, glavni razlog lošeg izdanja protiv Poljske, što će svakako pokazati i oktobarski mečevi baraža sa Sjevernom Irskom.