Spletom različitih okolnosti, Džemal Berberovićnikada nije iskoristio svoj puni potencijal i napravio veliku karijeru, koja mu se predviđala.
Jedan od zasigurno najvećih talenata u poslijeratnoj historiji Sarajeva, sada već davne 2003. godine, ostvario je zvučni transfer u Bajer Leverkuzen, gdje se ipak nije uspio nametnuti.
U razgovoru za "Avaz" prisjetio se tog perioda i otkrio šta ga je koštalo uspjeha.
- Bio sam mlad, da sam bio nekoliko godina stariji, sigurno da bih ostvario onaj pravi san. Slušao sam menadžere koji mi nisu mislili dobro. Da sam imao malo čvršću ruku, mislim da bih 15 godina igrao u Bundesligi, jer sam imao taj kvalitet, potencijal, što sam dokazao i kroz godine. Šteta, ali opet ne mogu biti nezadovoljan – govori Berberović.
Nekoliko mjeseci prije toga ispunio je još jedan san. Upisao je debi za A reprezentaciju BiH, kada mu je tadašnji selektor Blaž Slišković uputio poziv za prijateljski meč s Velsom, a Berberović se neočekivano našao u društvu velikana poput Barbareza, Baljića, Bolića, Salihamidžića...
- Tada sam imao 20 ili 21 godinu. Bio sam još mladi reprezentativac i kapiten te generacije. Sjećam se dobro trenutka kada sam dobio poziv. Niko nije bio sretniji od mene. Prvi poziv, među takve igrače, takve velikane poput Barbareza, Baljića, Bolića, Konjića, Hibića, Musića, Salihamidžića... Suvišno je pričati - kaže Berberović.
On je za reprezentaciju BiH odigrao 33 utakmice, a u posebnom sjećanju ostala mu je ona čuvena protiv Danske na Parkenu, gdje je naš tim napravio veliki podvig, slavivši s 0:2.
- Dan prije sam igrao za mladu reprezentaciju 70 minuta. Poslije utakmice sam odmah otputovao u hotel gdje je bila A reprezentacija. Sutradan sam se iznenadio kada sam vidio da sam u prvih 11. Odigrao sam dobro, napravili smo nekoliko dobrih akcija, pobijedili. To je bio veliki uspjeh u to vrijeme, razbiti Dance u Kopenhagenu na Parken stadionu. Šteta što se nismo plasirali na neko veliko takmičenje, jer smo imali fenomenalnu generaciju. Uvijek smo imali teške grupe, zapadali su nas ili Španija, Danska, Norveška, Turska... – istakao je.
Od reprezentacije se odlučio oprostiti 2010. godine, iako je bio u najboljim igračkim godinama.
- Imao sam problem u turskoj s klubom, predao sam tužbu jer nisu ispunjavali na vrijeme svoje obaveze. Desila se turneja Švedska i Njemačka. Igrali smo u Švedskoj, nisam dobio ni minute, a do tada sam bio standardan reprezentativac. Rečeno mi je da se probaju drugi igrači, da ću dobiti šansu protiv Njemačke. Tu je došlo pet klubova iz Bundeslige da me gleda. Dobio sam 20 minuta. Nisam ostvario taj transfer i zamjerio sam selektoru Safetu Sušiću. Nisam htio više da se odazivam, a sigurno sam sa 28 godina mogao još pružiti – pojašnjava Berberović.
Smatra da sadašnji tim nema potencijal i da ćemo odlaskom Džeke i Pjanića doći u rang malih reprezentacija.
- Ponavljamo se. Jedno te isto, što se kaže, mlatimo praznu slamu. Mislim iskreno da mi nemamo taj kvalitet neke velike reprezentacije. Treba sačekati da se stvori jedan novi tim. Imamo tu dva velika igrača Džeku i Pjanića, ali veliko je pitanje šta ćemo kada oni odu. Tada ćemo doći u rang malih reprezentacija. Treba strpljenja, ali opet ne vidim taj neki potencijal da bi mi za narednih četiri-pet godina mogli imati neku respektabilnu reprezentaciju – govori Berberović.
Iako više nije dio kluba, prati svoje Sarajevo, kojem duguje sve što je postigao.
- Ništa od toga ne bi bilo bez Sarajeva, jer to je najveći klub u državi i on mi je omogućio tu šansu, na čemu sam mu zahvalan do kraja života. Moram reći da je ovo što su ovi momci uradili za jedan veliki respekt i svaka im čast na tome. Klub radi nevjerovatan posao, što pokazuju i rezultati. U ono vrijeme kada sam se ja vratio 2014. godine puno je manje novca bilo u klubu i ulaganja. Dugo se čekala i ta titula. Mi smo probili led, osvojili titulu, imali zapažene rezultate u Evropi, doveli jedan Gladbah na Koševo... Svaki igrač iz one generacije smatra da je naša generacija bila bolja. Ovi imaju bolji uspjeh – kazao je.
Nakon što se oprostio od fudbala 2016. godine, Berberović se posvetio trenerskom poslu, a uplovio je i u menadžerske vode.
- Dvije godine sam radio s djecom u Akademiji „Asim Ferhatović Hase“. To sam napustio, jer mislim da tu nema neke perspektive za trenere. Sada se bavim samo individualnim treninzima i pomalo menadžerskim poslom – kaže Berberović.
