Tomislav Ivković je u prebogatoj profesionalnoj karijeri, koja se protezala od 70-ih do 90-ih, branio za zagrebački i vinkovački Dinamo, Crvenu zvezdu, Tirol, Viner SK, Genk, Sporting, Estoril, Vitoriu Setubal, Belenenses, Salamanku i Estrelu Amadoru, ali u nogometnom svijetu je od svega toga i podatka da je skupio skoro 40 "kapica" za bivšu Jugu poznatije to što je dva puta odbranio penal Maradoni u vrijeme kada je ovaj bio na vrhuncu moći. Odbranio je Maradoni dva penala u godinu dana, a za "Index" se sjeća turbulentnih vremena posljednjeg SP-a na kojem je igrala Jugoslavija... Naravno, riječ je o Italiji '90. godine:
- Tačno prije 20 godina, pred početak naših priprema za SP, glavna nogometna tema u zemlji nije bila Italija '90. nego neredi prije neodigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde 13. maja.
- Na pripremama nije bilo nikakvih problema, ali uvijek će mi u sjećanju ostati jedna od najneugodnijih situacija koju sam doživio na famoznoj utakmici s Nizozemskom na Maksimiru, kada je cijeli stadion navijao za Nizozemsku, i to je bio tako čudan osjećaj - igraš doma, a cijeli stadion navija za gostujuću reprezentaciju. Naravno, to je zbog cijele situacije oko navijačkih nereda, Bobanovog sukoba s policajcem, bilo za očekivati, ali opet nas je to dosta poremetilo.
Atmosfera je time bila poremećena, ali skupili smo snage za SP, jer mi smo ipak bili generacija koja je dugo igrala zajedno, ali moram podsjetiti da su kostur te momčadi činili igrači iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, dok su iz Zvezde bila samo dva igrača.
Uvijek se govorilo kako je atmosfera u Osimovoj reprezentaciji bila besprijekorna, ali jesu li se nazirale barem male pukotine i međunacionalne tenzije?
- Ne, među nama je uvijek sve bilo korektno, jer znali smo se još iz juniorske reprezentacije i najveća snaga bila je zbog toga što se o zaoštrenoj političkoj situaciji nije niti pričalo. To nas je održalo. Naravno da smo osjećali političke promjene, ali bavili smo se samo sportskom tematikom. Mislili smo kako ćemo pobijediti Nijemce, ali smo se nakon debakla molili za prolazak.
U Italiji ste prvu utakmicu grupe igrali pred rekordnih 74.765 gledatelja na milanskoj "Meazzi" protiv Njemačke, gdje ste četiri puta vadili loptu iz mreže (1:4). Jeste li se pomirili s porazom od budućih svjetskih prvaka ili ste pali u depresiju?
- Moram priznati da smo mi prije utakmice mislili kako ćemo pobijediti Njemačku i s takvim smo razmišljanjem ušli u meč. Međutim, na utakmici se sve okrenulo, dobili smo četiri komada i nije nam bilo svejedno. Baš nam je bila vatra.
Nikad neću zaboraviti situaciju iz naše baze u Sasuolu pored Bolonje. Pored hotela je bila mala kapela i toliko nam je svima bila "vatra" nakon poraza od Nijemaca da je nakon te utakmice Safet Sušić, koji nema nikakve veze s katoličanstvom, došao pomoliti se za uspjeh reprezentacije. Svi su se došli pomoliti, od Piksija nadalje, jer smo toliko htjeli proći dalje i isprati taj poraz od Njemačke. Bojali smo se i htjeli da uspijemo.
Uslijedila je utakmica s Kolumbijom gdje je Jozić zabio fantastičan gol, iz nevjerojatnog voleja. Tom pobjedom smo izborili drugi krug, jer utakmicu protiv Emirata (pobjeda 4:1, op. a.) trebalo je tek odraditi."
Osmina finala ponudila je u Veroni okršaj protiv Španaca, koje je s klupe vodio stari lisac Luis Suarez, a na terenu Emilio Butragenjo (Butragueno)?
- Piksi je tada odigrao utakmicu života. Cijela ekipa je odigrala sjajno, ali njegovi golovi... slobodnjak Zubizareti s preko 20 metara i onaj lažnjak koji je samo on mogao izvesti.
Uslijedilo je četvrtfinale u Firenci protiv aktualnih svjetskih prvaka, predvođenih, naravno, Maradonom.
- U tu smo utakmicu ušli bez kompleksa, ali smo imali nesreću da je sudac Röthlisberger već nakon pola sata isključio našeg defanzivca Šabanadžovića nakon prekršaja na Maradoni.
Ali vi ste nakon isključenja zaigrali još bolje i držali Argentinu u šahu?
- Tako je, bili smo apsolutno dominantni. Piksi je opet prodao lažnjak, ovaj put njima, i vratio povratnu Savićeviću koji nevjerojatno promašuje sa pet metara kada smo već svi vidjeli loptu u golu. I produžetke smo igrali s igračem manje, a na igri se nije osjećalo."
Penali?
- Tu smo već psihički pali, a dogodilo nam se da naša dva izvođača penala koja su uvijek pogađala, Stojković i Hadžibegić - fulaju. Trema je bila tolika da je Dragoljub Brnović, izvođač našeg trećeg penala, pucao lijevom nogom iako je dešnjak.
Prije Brnovićevog promašaja odbranili ste penal Maradoni. Ali isto ste napravili i u Napulju, niti godinu dana prije, kada ste s lisabonskim Sportingom u 1. kolu Kupa Uefe igrali protiv Maradoninog Napolija, također aktualnog pobjednika tog natjecanja?
- U Napulju smo se kladili u 100 dolara koje mi je Maradona nakon utakmice uredno isplatio i još mi je poklonio dres. Devet mjeseci poslije, neposredno pred utakmicu s Argentinom, u naš kamp došao je njemački novinar kako bi napravio najavu za utakmicu i na njegovo pitanje 'Što će biti ako vam Maradona opet bude pucao penal?', odgovorio sam mu da ću ga opet obraniti. Nijemac mi je rekao da sam lud, ali ostao sam pri svome. Preko njega sam poručio Maradoni neka on izabere u koji ćemo se iznos ovaj put kladiti, a on je rekao da se ovaj put neće kladiti nego razmišljati samo o utakmici.
Kad je došlo do penala, bio sam uvjeren da ću ga odbraniti, to je taj osjećaj koji ne znam opisati. Kad je došlo do penala, počeo sam ga provocirati 'Šta je, Diego, nećeš me ni pogledati. Ne boj se, znam ja gdje ti pucaš' - i onda je on promijenio stranu, ja sam ga cimnuo kao da ću otići u istu stranu, kao i kad smo se susreli u Kupu Uefe, ali sam se stigao okrenuti.
Nažalost, nijedna moja odbrana Maradoninih penala nije pomogla mojim momčadima, ispali su i Sporting i Jugoslavija i uvijek kad me pitaju, kažem kako bih mijenjao oba penala za prolazak u Italiji '90. jer bismo igrali u polufinalu protiv Italijana.
Na kraju je Maradona čak te dvije epizode sa mnom i odbranama njegovih penala opisao u svojoj knjizi.