Vjerovatno ste nebrojeno mnogo puta čuli da će onaj ko igra za raju i zanemaruje taktiku završiti karijeru u nižerazrednom Vratniku. To, ipak, nije važilo za Asima Ferhatovića Haseta, legendarnog fudbalera Sarajeva, kojeg, osim po virtuoznim driblinzima na zelenom terenu, Sarajlije pamte kao velikog dobrotvora i čovjeka koji je uvijek bio tu za raju iz mahale.

Rođen je 24. januara 1933. godine, a umro u noći sa 24. na 25. januar 1987., na svoj 54. rođendan. Hase je odrastao na Kovačima, gdje je počeo igrati fudbal na lokalnom igralištu kojem se rado vraćao i kasnije, kada je postao prvotimac Sarajeva. 

Za tim sa Koševa debitovao je 11. novembra 1951. godine u gostujućoj pobjedi protiv Čelika, a svoj prvi gol u dresu Sarajeva postigao je 31. maja 1953. kada je Sarajevo na Koševu savladalo Zagreb. 

Oduševio Beograđane

Nakon odsluženog vojnog roka sazrio je kao igrač i vrlo brzo postao prvo ime FK Sarajevo. 

U sezoni 1955./56. sa 11 golova bio je najbolji strijelac ekipe, a i danas se prepričava utakmica koju je Sarajevo 17. oktobra 1955. odigralo protiv tada dominantnog BSK-a na Karaburmi u Beogradu. Glavni junak pobjede tima sa Koševa bio je Asim Ferhatović, a zahvaljujući radioprenosu reportera Radivoja Markovića cijela Jugoslavija imala je priliku čuti kako je Hase zabavljao beogradsku publiku driblinzima, vraćajući se s loptom nazad, izluđujući tako protivničku odbranu i golmana. Na kraju utakmice domaći navijači su ga velikim ovacijama i aplauzom ispratili sa stadiona.  

Nažalost, njegovo veliko fudbalsko umijeće nije imalo odgovarajući odjek. Odigrao je samo jednu utakmicu za reprezentaciju Jugoslavije, jer se tadašnjem selektoru Aleksandru Tirnaniću nije dopadalo što Hase „previše dribla“. 

Iz tog vremena ostala je i jedna legenda koja se veže uz njegov prvi i jedini nastup u reprezentativnom dresu. Priča se kako je Hase 8. oktobra 1961. u meču protiv Južne Koreje predriblao pola tima gostujuće selekcije kada je ušao s klupe, da je došao do protivničkog gola, stavio loptu na gol-liniju, okrenuo se prema selektoru Tirnaniću i rekao: „E, haj' ga sad ti daj!“.

Nije mogao bez Sarajeva

U ljeto 1963. godine potpisao je za Fenerbahče, ali se nije dugo zadržao u Istanbulu. 

Nakon mjesec dana provedenih u gradu na Bosforu vratio se u Sarajevo s čuvenom izjavom: „Ne mogu, brate, ja igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im, bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu igrati samo u Sarajevu“.

Najbolji strijelac

Sa 19 postignutih golova bio je najbolji strijelac Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1963./64., što je bio vrhunac njegove karijere. 

Ipak, jednom je morao doći kraj. Posljednji nastup u dresu Sarajeva upisao je 16. oktobra 1966. godine na Kantridi u Rijeci, kada je doživio povredu zbog koje je kasnije prekinuo karijeru. I to u sezoni kada je FK Sarajevo osvojio prvu titulu prvaka Jugoslavije.

U 16 godina, koliko je nosio dres Sarajeva, Ferhatović je postigao ukupno 100 golova u zvaničnim utakmicama, što ga do danas čini najboljim strijelcem Sarajeva svih vremena kada su u pitanju zvanični nastupi.

Nedjelja kad je otiš'o Hase

Veliki hit „Zabranjenog pušenja“ prihvaćen je kao pjesma o legedarnom fudbaleru iako je jasno da je to metafora i da pjesma zapravo govori o drugoj osobi. 

Znaju svi i da se Hase od svog Sarajeva nije oprostio „te majske nedjelje“ protiv Osijeka, kao ni one stvarne sarajevske protiv Čelika u posljednjem kolu prvenstva kada je titula stigla na Koševo. 

Zvaničan oproštaj od bordo dresa nikada nije ni imao, a „Nedjelja kad je otiš'o Hase“ nije bila ni ona januarska kada je na svoj 54. rođendan u rodnoj kući na Kovačima preminuo u snu. 

„Nedjelja kad je otiš'o Hase“ se nikada u stvarnosti nije ni dogodila, jer Hase nije otišao nikuda. Njegovo ime danas nose stadion Koševo, ulica u istoimenom naselju, omladinska škola fudbala FK Sarajevo, te memorijalni turniri u futsalu i šahu.

Hase je bio čovjek koji je igrao fudbal, a ne profesionalni fudbaler. Za mnogo igrača iz tog vremena volimo reći da su dolazili „iz naroda“ i da su bili odani svom klubu. Po jednog takvog ima gotovo svaki klub i grad, ali Hasetova priča je daleko iznad toga. 

Bio je poznat, poštovan, možda čak i najugledniji Sarajlija tog vremena, ali u isto vrijeme neposredan i jednostavan, uvijek na raspolaganju svima koji su trebali pomoć. 

Njegov hedonistički pristup fudbalu, životu i Sarajevu ostat će zauvijek upamćen kao dobri duh jednog kluba i jednog grada, jer - jedan je Hase.