Kada mi to fudbal dozvoljava odem u posjetu familija, rekao je kapiten Lacija Senad Lulić u intervjuu za laziosiamonoi.it, te dodao:

- Koliko me je rat promijenio? Mnogo. Cijeniš ono što imaš. Rat je veoma loš, ali sam u njemu shvatio šta znači nemati ništa. Pokušavam da mladima i mojoj djeci sada pomognem da shvate šta to imamo danas.

Lopta je uvijek bila tu

Nakon rata učestvovao je na nekoliko turnira.

- Fudbal i lopta su uvijek bili sadašnjost, čak i tokom rata. Nismo igrali na travi kao danas, ali jesmo na ulici. Lopta je uvijek bila tu i ona je bila moja sloboda. Biti u mogućnosti da igraš u miru, i da nisi ljut, je sjajno.

Potom je otišao u Švicarsku.

- U Švicarskoj je također bio težak period. Ali, za sve ono što imamo danas, moramo da zahvalimo toj zemlji. Nas petero je spavalo u istoj prostoriji i nadali smo se da možemo ostati. Uvijek je postojao strah da možemo otići nekoliko mjeseci kasnije. Srećom, uspjeli smo ostati i to je postala naša druga zemlja.

Dolazak u Rim

Već skoro deset godina je stanovnik plavog dijela Rima.

- Skoro deset godina je prošlo od mog dolaska u Rim. Bilo mi je lakše adaptirati se jer sam znao jezik. Igrao sam u Belinconi gdje se govorio italijanski. Imam sjajno vrijeme ovdje. Sjećam se debija na San Siru, kako sam ušao na teren. Nije mnogo očekivano od mene. Nisu ista očekivanja postavljanja za ostale fudbalere koji su dolazili iz Švicarske, ili za nekoga poput Klozea, Lorika Canu ili Sisea. Oči su uprte u takve igrače. Meni je omogućeno da radim u tišini i dokazujem se kroz godine. Imao sam mir da radim, i da učim, zaključio je Lulić.