"Financial Times" na svojim je stranicama veliki prostor posvetio Zvonimiru Bobanu, aktualnom šefu UEFA-e za nogometna pitanja. Dobio je najveću moguću pažnju u jednom od najvažnijih svjetskih medija. Autor intervjua Simon Kuper predstavio je Bobana kao nekoga ko je više od nogometaša još “od 13. maja 1990.” i nikad odigrane utakmice Dinamo Zagreb - Crvena zvezda, odnosno nereda na Maksimiru... Svi znamo zašto.

Ne kajem se zbog 13. maja 90.

Tada je, piše autor, Boban započeo hrvatsku borbu za neovisnost kao revolucionar na nogometnom terenu. Kasnije je prešao na mirne revolucije. Intervju su radili putem “zooma”. Boban je sjedio na terasi restorana Vinodol, koji godinama vodi Zvonin brat Dražen. Razgovarali su o Zvoninom djetinjstvu u Imotskom, o tome da mu se kompletna porodica već 30 godina bavi ugostiteljstvom, o majčinom kuhanju ili očevom radu u Njemačkoj, a najviše dakako o nogometu...

Naravno, dotaknuli su se ponovno 13. maja 1990. godine te Bobanovog nasrtaja na policajaca.

- Ne kajem se. Nimalo. Bila je to borba za slobodu protiv režima. I to nije bilo protiv Srba, nije bilo ni protiv koga. Nismo očekivali da će se to kasnije pretvoriti u rat, bio sam premlad da bih to vidio. Očekivali smo labavu konfederaciju, rekao je Boban

Godinu dana kasnije potpisao je za Milan, te je rat promatrao iz italijanskog luksuza. Je li razmišljao o povratku kući da se bori?

- Da, razmišljao sam o tome. Možda mi je moja osobna priča o 13. maju olakšala dušu zbog tog pitanja. Ponosan sam, čak i ako smo bili privilegirani što smo igrali nogomet. Bilo je presudno da kažemo nešto o svojoj hrvatskoj stvari. Hrvatska je bila neka vrsta neželjenog djeteta Europe.

Već sedam godina kasnije nezavisna i priznata Hrvatska igrala je polufinale Svjetskog prvenstva i to protiv domaćina Francuske.

- Napravio sam na toj utakmici najveću pogrešku u svom životu. Bio sam kapitan i zabili smo. Vrištao sam svima: Sad moramo biti koncentrirani. Minutu kasnije izgubio sam loptu u crvenoj zoni, na 20 metara od našeg gola, a Francuska je izjednačila. To si nikada neću oprostiti. To je život. Tih dana nakon meča smršavio sam dvije kile. Nisam spavao. Jednostavno to ne mogu prevladati. Čak i danas. Moj duh nije dovoljno jak!

Je li bilo teško povući se iz nogometa?

- Bilo je lako. Počeo sam sa 16 godina. Igranje u Italiji trajalo je 10 godina i bilo je iscrpljujuće. U dobi od 32 godine pridružio sam se Selti Vigo u Španiji. Jednog dana vježbali smo situacije u kojima napadač mora driblingom proći pored stopera. Od 10 pokušaja, obično bih ih driblao osam do devet puta. Tada sam ih driblao dva puta. Rekao sam: Što je ovo, moram prestati. Počeo sam živjeti još jedan život.

Studirali ste historiju na Sveučilištu u Zagrebu, na kojem je diplomirao. 2016. postao je glavni čovjek FIFA-e za nogometna pitanja. Imali ste  možda i presudnu ulogu u uvođenju VAR-a...

- To je bila poruka svijetu da nogomet želi biti transparentniji i iskreniji. Odluke sudija mogu srušiti nogomet i učiniti ga nekakvim napola kriminalnim okruženjem.

Najbolji gol u historiji

Ko su najbolji igrači u historiji?

- Stavio bih četvoricu: Pelea, Maradonu, Mesija i Ronalda. Brazilskog Ronalda. Ali jedan je najveći. To je Maradona. Znate zašto? Ako su Ronaldo, Pele i Mesi dodirivali dušu lopte, Maradona je tu dušu prisvojio. Njegov slobodni udarac za Napoli protiv Juventusa najbolji je gol u hitoriji. Kako je šutnuo loptu, nitko to neće razumjeti, nikad. Pokušavali smo to kopirati na treninzima, ali mogli smo se samo smijati svojim pokušajima.

Mesi (Lionel Messi) bi mogao zabiti. Mesi može sve.

- Ne može. Ne kažem da je lošiji od Maradone. Za mene su oni više-manje isti. Ali Mesi je slabiji za priču o tome kako je Maradona živio, i za ovaj gol - njegov osjećaj za loptu bio je superiorniji - zaključio je Boban.

Bio je to loš posao i pohlepa

FIFA-u je napustio 2019. kako bi se pridružio svom prijatelju Maldiniju u zidanju novog Milana. Otišao je osam mjeseci kasnije, ponovno je bio buntovan. Nedavno se pridružio UEFA-i. Zanimljivo, “njegov” Milan je bio jedan od 12 klubova koji su stajali iza ideje Superlige. Boban je tu jasan:

- Bio je to loš posao i pohlepa. Znao sam da se to nikada neće dogoditi. Jer ljudi iz nogometa to neće dopustiti. Moram pohvaliti englesko nogometno okruženje. Bilo je ludo kako su ljudi tamo reagirali, od premijera Johnsona do posljednjeg - ili prvog - obožavatelja. To je dalo nadu u nogometnu budućnost, rekao je Boban.