Kakanjac Mladen Bartulović, bivši nogometaš Hajduka, dan prije agresije Rusije na Ukrajinu vratio se u Kijev s priprema svoga Inguletsa iz Petrove, gdje je pomoćni trener. Došli su noću u jedan sat, sa srijede na četvrtak, i sve je još bilo normalno. Otišli su u hotel, uvjereni da će 26. februara igrati protiv kijevskog Dinama. Zaspali su umorni od puta iz Turske. Ne zadugo. Jutrom, zorom - probudio ih je rat.

Niko ne zna šta će biti dalje

- Ja sam zbilja šokiran, nisam mogao misliti da će se dogoditi sukob ovolikih razmjera, čuju se i pucnjevi, pojedinačne eksplozije u daljini Kijeva... Pucalo se po aerodromu, kako mi govore, ali ima i dosta špekulacija, a sigurno ima i provokacija, lažnih vijesti, rekao je Bartulović za Slobodnu Dalmaciju.

Bili ste mirni dan prije...

- Ma jesam. Znali smo da je sukob u zraku i da postoji prijetnja, ali nismo očekivali ovakav udar. Ni moji u klubu ni ja, kao ni oni s kojima sam razgovarao, nismo slutili da će Rusi napasti takvom silinom. I širinom, rekao bih. Napali su Harkiv, krenuli su iz Bjelorusije, pa s mora, a rekoh da se čuje pucnjava i u Kijevu. Netko sumnja i na dronove, ja ne znam, ali raste neka čudna psihoza, neizvjesnost...

Držite se smireno.

- Jesam, neću podleći panici, u hotelu smo. Dobro smo. Zasad. Miran sam jer su mi supruga Natalija i porodica ostali u Dnjipropetrovsku i tamo mi se, srećom, čini mirniji dio Ukrajine, taj centralni dio... Ako je to točno u ovom trenutku ili se ja samo tješim. Niko ne zna šta će biti dalje.

Mislili ste da će Rusi samo na Lugansk, Donjeck, pa zaokružiti... A ne sa svih strana?

- Pa da, rekoh da nisam vjerovao u ovoliki sukob...Ružna je psihoza svuda oko nas. Ljudi se žele opskrbiti sa što više namirnica.

Grivnja je odavna pala...

- Tečaj je varirao, ko zna što će sad biti s ukrajinskom valutom. Ali, to je sad najmanji problem, treba se čuvati. Jako je napeta situacija.

Drugi rat

Pretpostavljamo, ništa do daljnjega od nogometa, glupo nam je to i pitati...

- Vidite, mi smo prošli normalno pripreme, tamo bliže Alanji, kod Side je bila naša baza na Antalijskoj rivijeri. I čekali smo start prvenstva, zato smo došli u Kijev, do utakmice s Dinamom da budemo tu. Nismo ni išli kući prema Dnjipropetrovsku. Naravno da je sad nogomet u zadnjem planu, vidjet ćemo kud ćemo i što ćemo...

Tu je i Darijo Srna u Kijevu, njegov Šahtar, Srna se ne javlja tako lako na mobitel kao vi?

- Čuo sam se s njim prije sat vremena, dobro je...

Vama je ovo, da tako kažemo, već drugi rat u životu...

- Ja sam iz Kaknja, iz Bosne i Hercegovine, kao izbjeglica i sasvim mali izbjegao u Hrvatsku, pa smo išli u Njemačku, pa smo se vratili u Hrvatsku. Smjestili se napokon u Kaštelima. Ja sam sve to proveo u dobi od šest, sedam, do desetak godina... Bio sam mali, ali se sjećam nekih fragmenata... Da, ko će pomisliti da bih opet mogao rat doživjeti nakon svega što se kod nas događalo.

Ipak, u svom tom metežu normalno razgovaramo na mobitel.

- Internet radi, barem nešto, pa se možemo čuti preko WhatsAppa, a govorilo se o i napadima hakera... Komunikacija je uredna.

Želimo vam sve najbolje, dakako, držite se i bit ćemo u kontaktu.

- Hvala vam. Totalna je neizvjesnost. Nadajmo se boljim vijestima što prije. Ali, kako ja vidim, svijet udara sankcije Rusima, no Putina nije briga ni najmanje...