Već smo nakon pobjede protiv Islanda osjetili miris Evropskog prvenstva, bar u našim balkanskim euforičnim glavama. Pobjeda nad slabašnim Islanđanima je donijela euforiju, a onda je u Bratislavi uslijedilo prizemljenje.

Smiješna opravdanja

Isti sastav, a dva tima, tako bi se mogla nazvati reprezentacija BiH u fudbalu u prva dva kola kvalifikacija. I dok je u Zenici sve išlo kao podmazano, u Slovačkoj nije ama baš ništa.

Ruku na srce pomalo su smiješana opravdanja o tome kako jedan profesionalni fudbaler ne može izdržati dvije utakmice u tri dana. Taj argument se može čuti samo u našoj zemlji, našoj Premijer ligi, a evo čini se i u našoj reprezentaciji.

Ako jedan Benjamin Tahirović, primjera radi, sada ne može igrati 180 minuta za tri dana, teško da će ikada, pa je suludo da selektor svoje igrače naziva tako limitiranim.

Ranije postavke

Ponijelo nas je opet, jer želimo, jer žudimo za dobrim rezultatima. Euforija koju je i sam selektor pokušao primiriti brzo nam se obila o glavu, a možda bismo se, prije svega, morali zapitati koja je prava reprezenatcija BiH, ona iz Zenice ili ona iz Bratislave. Imamo li mi uopšte tim koji može do nekog velikog dometa ili smo tek dio prosjeka? 

Možda se, ipak, trebamo vratiti na ranije postavke, kada nam nije bilo čudno da jedva izađemo na kraj s Gruzijom ili čak i ne izađemo.

Iz tog ugla svaki uspjeh će nam biti kao planina, jer očito je i jasno je da nismo veliki i da ćemo u skoro vrijeme teško biti.