S identičnim sastavom kao i sada, Ivajlo Petev je u drugoj jakosnoj grupi Lige nacija s BiH uspio osvojiti prvo mjesto u jakoj konkurenciji Finske, Crne Gore i Rumunije.
Onda su čovjeka otjerali na pravdi Boga, pa se pod utjecajem ko zna kakvih lobija i šema za trenera postavilo Faruka Hadžibegića, 65-godišnjaka koji je u svojoj trenerskoj karijeri trenirao kojekakve francuske drugoligaše i u njima se zadržavao po 2-3 mjeseca.
Hadžibegić i Spaček
BiH je dobila prelaganu grupu, ali je majstor na klupi uspio izgubiti 3 od 4 utakmice, između ostalog i od Slovačke i Luksemburga (ekipe koja je večeras poražena 9:0).
Onda je Hadžibegić dobio otkaz, a za trenera je nađeno još gore rješenje - Meho Kodro, 56-godišnjak kojem je najveći klub koji je trenirao FK Sarajevo, gdje se zadržao svega nekoliko mjeseci.
Nakon što je Lihtenštajn, zemlju koja ima sastav u rangu Ozrena iz Semizovca, na jedvite jade uspio dobiti 2:1, Kodro je danas izgubio na Islandu.
Ako vam ni rezultati ne govore dovoljno, a kakvim se tu profesionalnim kapacitetima radi puno će reći njihove izjave, gdje Hadžibegić nakon sramotnog poraza od Luksemburga vrijeđa i igrače i navijače govoreći "ne mogu sa Spačekom protiv Formule 1" (još jednom da ponovim, igrao je protiv Luksemburga) a Kodro nakon minimalne pobjede protiv Lihtenštajna izjavljuje da je zadovoljan i da danas nema laganih ekipa. Drugim riječima, sve je super, ne može bolje i nismo mi krivi ni za šta, ne dao Bog da preuzmemo odgovornost.
I nemojte mi, molim vas, govoriti da igrači ne valjaju. Svakako nisu nivo Francuske, Engleske ili Hrvatske, ali bogami su to igrači koji igraju u sasvim solidnim klubovima poput Milana, Ajaxa, Fenerbahcea, Salzburga, itd... Sasvim sigurno su dovoljno dobri da se plasiraju na Euro među 24 ekipe i da pobjeđuju Island i Luksemburg.
Isak, Sebija, Bisera...
No, ovo što se dešava s reprezentacijom isto je ono što se dešava i sa porodicom Isak, Sebijom, Biserom i drugim primjercima postdejtonskog kadroviranja. Na najvažnije funkcije preko porodičnih, talovskih, interesnih, političkih i ko zna kakvih šema se postavljaju potpuno nestručne osobe koje onda provode destrukciju svega, a društvo kolektivno propada. Ne samo da oni ne znaju, nego pod njihovim vodstvom ništa ne mogu da znaju ni oni koji bi inače znali.
Od 1996. do danas, s jedinim izuzetkom Ćire Blaževića i Ivajla Peteva, BiH nije imala solidnog, a kamoli dobrog trenera.
Kodro, Sušić, Baždarević,, Hadžibegić su bili dobri igrači i svaka čast na tome, ali u trenerskoj karijeri su napravili ništa. Da su razumniji, sami bi odustali od tog posla shvatajući da ga ne umiju raditi.
Zbog rukovodstva saveza i trenerskih rješenja uništene su generacije i generacije reprezentacije.
I da stvar bude gora, ne postoje ni najmanje naznake da će se u pristupu, rukovodstvu i kadrovskoj politici išta promijeniti. Jer takvi smo, naprosto. Znam ja nas, jebo ti nas.
Jebiga, nije svaki narod stvoren da ima državu. Neko umije da napravi državu, a neko za direktore postavlja žene i sinove te kojekakve "legende" za selektore.
