Mario Zagalo (Zagallo), legenda brazilskog nogometa koji je umro u petak u 92. godini, zauvijek će ostati zapamćen kao prvi fudbaler koji je osvojio Svjetsko prvenstvo kao igrač, a potom i kao trener. Jedini je fudbaler s četiri naslova svjetskog prvaka.

S nadimkom "profesor", Zagalo je čak igrao ključnu ulogu u četiri od pet svjetskih naslova koje je osvojio "selecao". Kao igrač osvojio je dva naslova svjetskog prvaka: 1958. u Švedskoj i 1962. u Čileu.

Kao trener je potom doveo "selecao" do najvećeg naslova 1970. u Meksiku i bio pomoćni trener tijekom osvajanja naslova svjetskog prvaka 1994. u Sjedinjenim Državama. Ponovno je bio trener 1998. kada je Brazil s Ronaldom izgubio 0-3 na Stade de Franceu od Francuske.

Uspjeh osvajanja naslova svjetskog prvaka kao igrač i kao trener nakon njega su ponovili još samo legendarni Nijemac Franz Beckenbauer (1974. kao igrač i 1990. kao trener) i Didier Deschamps (1998. kao igrač i kao trener 2018. godine).

Zagalo, čiji se kip nalazi ispred stadiona Nilton Santos u Riju, bio je od 1976. do 1978. trener Kuvajta, a zatim 1989./90. s Ujedinjenih Arapskih Emirata koje je odveo na njihovo jedino Svjetsko prvenstvo na kojem su igrali bez njega jer je otpušten prije turnira.

Rođen 9. avgusta 1931. u Maceiou, na sjeveroistoku zemlje, u porodici libanonskog i italijanskog podrijetla, Mario Jorge Lobo Zagalo karijeru je započeo 1948. u skromnom klubu America iz Rio de Janeira, a potom je osam sezona igrao za Flamengo te sedam za Botafogo.

Za brazilsku je reprezentaciju zaigrao u maju 1958., prije nego što je sa 27 godina osvojio svoj prvi trofej svjetskog prvaka sa svojim slavnim saigračima Peleom, Garinchaom, Didijem i Vavom. Brazil je tada pobijedio Švedsku 5-2, a Zagalo je zabio četvrti gol.

Vrlo praznovjeran, Zagalo je nepokolebljivo vjerovao u broj 13 koji je krasio njegov dres. Oženio se 13. juna, živio je na 13. spatu, vozio auto s tablicama 13. I rekao da mu je žao što se finale 1998. igralo 12. jula...

Zagalo je objesio kopačke o klin u junu 1964. u 33. godini, a onda je dvije godine kasnije počeo trenirati, uglavnom u Brazilu (Botafogo, Flamengo, Fluminense, Portuguesa ili Vasco de Gama).

Kao selektor je na Svjetskom prvenstvu 1970. u Meksiku odveo Brazil do trećeg naslova svjetskog prvaka s Peleom, Jairzinhom, Tostaom, Gersonom i Carlosom Albertom.

Napustio je Selecao po prvi put nakon četvrtog mjesta na Svjetskom prvenstvu 1974. i pozvan je 1994. da bude pomoćnik Carlosa Alberta Parreire kada je Brazil osvojio svoj četvrti naslov svjetskog prvaka.

Još je jednom nastupio na svjetskoj smotri, 1998. u Francuskoj, gdje je naslov osvojila Francuska predvođena Zinedineom Zidaneom. Tada je Zagallo završio svoju trenersku karijeru.