U eri hiperprofesionaliziranosti i rigidne kontrole njihovih života, mlađim čitateljima možda bi moglo čudno zvučati da su nekoć postojali profesionalni sportisti čiji su životi bili sve, samo ne sportski. Današnje sportiste uglavnom znamo kao mlade tipove koji sve rade savršeno. Nikada ne puše, ne piju alkohol, fini su prema roditeljima, savršeni su, a mnogi od njih nerijetko završavaju i fakultete s odličnim rezultatima.

Ja sam iz generacije koja je sada u godinama kada se završavaju sportske karijere, no mnogi od sportista koje smo kao djeca gledali, nisu bili savršeni, radili su puno s*anja - ali im je bilo zabavno, a i nama pratiti njihove dogodovštine. Nekada su pružali izvrsne, nekad malo lošije partije, no mogli ste biti sigurni da vam s njima nikad neće biti dosadno.

Vrijeme s karakterom

Jedan od takvih osebujnih likova svakako je bio Mario Basler, desno krilo Bayerna iz one slavne generacije iz druge polovine devedesetih. No pored talenta i ubojite desne noge,  karijeru Baslera obilježila je i činjenica da naprosto nikad nije htio da ostavi cigarete i alkohol, zajedno sa pratećim problemima koji idu uz njih. To će ga vodiiti u mnogobrojne sukobe s trenerima i upravama klubova, te na kraju i otkaza u Bayernu (u kojem će ga na poziciji desnog krila u startnih 11 zamijeniti upravo naš Hasan Salihamidžić).

No, fudbaleri poput Baslera su ličnosti koje nam danas, u eri robotiziranih profesionalaca, žarko nedostaju.

Nemojte me krivo shvatiti - ne kažem da je pušenje ili pijenje alkohola korisno ili da bi trebalo biti uzor nekome  – no odgovorno tvrdim da su Mario Basler i drugi slični igrači poput Štefana Efenberga (Stefan Effenberg) posljednje ličnosti s karakterom u njemačkom fudbalu. Oni su se borili za najbolje u timu, oni nisu slijepo slijedili direktive starijih (menadžera ili predsjednika klube) ukoliko se ne slažu s njima - imali su vlastiti mozak i stvarno su ga KORISTILI. Nisu se libili kao igrači javno istupati, izražavati svoje mišljenje (što čine i sad) i u svemu tome demonstrirati orginalnost i karakter.

Možda jedan od razloga zašto je njemačka nogometna reprezentacija doživjela katastrofu na posljednjem Svjetskom prvenstvu je i onaj, svakako ne jedini, ali opći problem unutar nove generacije igrača - svi su tehnički dobro potkovani, ali nemaju loptice, ali one u donjem dijelu. Legendarni Oliver Kah (Kahn) je to često spominjao – treba nam više mud*a! Da biste bili uspješan tim i pojedinac pored tehničkog umijeća morate imati i mu*a, jer upravo ona čine razliku.

Mario Basler bio je upravo takav igrač. Rođen je 1968. u okolini Kaiserslauterna. Iako je u dva navrata igrao za svoj matični klub, najveće uspjehe ostvario je u Verder Bremenu i velikom Bajernu. Bio je specijalist za prekide, a tokom karijere zabio je brojne golove iz slobodnih udaraca i dva direktno iz kornera.

Reprezentativna karijera bila mu je ometena povredama koje su se u pravilu poklapale s međunarodnim takmičenjima (zbog povrede je propustio EURO 1996. koji je Njemačka osvojila), ali i problematičnim karakterom zbog kojeg je tadašnjem treneru Berti Fogs (Vogs) bila muka da radi s njim, pa je za Njemačku između 1994. i 1998. odigrao svega 30 utakmica.

Legendarni gol

Njegov najčuveniji trenutak karijere svakako je gol u finalu Lige prvaka 1999. godine koje se igralo između Bajerna i Mančester junajteda. 

Bila je šesta minuta susreta. Slobodan udarac za Bajern na nekih dvadesetak metara od gola. Šmeihel (Schmeichel) postavlja veliki živi zid. Basler kreće prema lopti, šutira tik iznad zemlje pored živog zida, u Šmeihelov bliži ugao. Golman Mančestera je odlučio iz nekog razloga stati na sredinu gola. Pogledom ispraća kako mu loptu ulazi u lijevi ugao mreže. 1:0 za Bajern.

Bavarci dominiraju cijelim susretnom, ali lopta više ne ide u gol.

Posljednji minuti utakmice. Cigare i alkohol Basleru ponovo dolaze na naplatu. Jedva stoji na nogama i treneru Otmaru Hicfildu daje znak da želi izmjenu. U 87. minuti Baslera mijenja naš Hasan Salihamidžić. Basler je u svlačionici, utakmica ulazi u 90. minuti. Bajern postaje prvak Evrope, a Super Mario svjetski junak?

Ne, nipošto! Mariju je suđeno da bude antijunak, a ne junak. 91. minut. Bekam izvodi korner, Tedi Šeringem skreće odbijenu loptu u mrežu. 1:1. Pred nama su produžeci. Ili ipak nisu. 93. minut. Ponovo korner i ponovo Bekam, ali ovaj put strijelac je Ole Gunar Solsker. 2:1 za Junajted. U samo dvije minute Junajted Bajernu preotima titulu iz ruku i postaje prvak Evrope u najnevjerovatnijem finalu ikad.

Basler nije previše očajavao. Poslije utakmice organizirao je pijanku za igrače Bajerna s kojima je ostao u kafani do ranih jutarnjih sati, jer prema njegovim riječima: „Imali smo razloga da slavimo, nije mala stvar biti drugi u Evropi“.

No, i kasnu noć prije finala Basler je također dočekao u kafani.

- Oko dva ujutro, u bar ulazi Otmar Hicfild, valjda mu je neko dojavio gdje sam i govori mi da smjesta idem u hotel. Odgovaram da ću krenuti, ali dok popijem pivo. Kaže on meni: „Smjesta da si krenuo u hotel, inače nećeš sutra igrati. 

„Ne moram ja igrati, ali onda ni ti nećeš pobijediti“, odgovorio sam mu – prisjećao se Basler noći pred finale Lige prvaka.

Naravno, uzimajući navedeno u obzir ne treba čuditi što cijelu utakmicu na kraju ipak nije mogao izgurati.

Kako je rekao, prva stvar koju je uradio kad je izmijenjen bila je da zapali cigaretu .

Iz Bajerna je izbačen poslije nekoliko mjesec, nakon jedne tuče u ugostiteljskom objektu. Vratio se u svoj matični Kaizeslautern u kojem je odigrao još četiri sezone, nakon čega je otišao u katarski Al-Rajan da uzme novac i okonča karijeru.

Je li  moglo više?

Iako je u pitanju bio fudbaler nevjerovatnog talenta i umijeća, ostaje onaj tužni osjećaj da nije postigao ni približno koliko je mogao. Samo malo više discipline i ozbiljnosti da je imao..

Gostujući s njim u jednoj tv emisiji, bivši potpredsjednik Bajerna Markus Horvik (Hörwick) mu je u lice rekao:

„Mario, tebe je Bog blagoslavio talentom. Bio si visoko, ali da si imao samo dio ambicioznosti Lotara Mateusa (Lothar Matthäus), mogao si biti na samom vrhu, a Njemačka imati još jednog igrača svjetske klase“.

„Ne kajem se apsolutno ni zbog čega. Da se ponovo vratim u to doba, 97% stvari bih isto napravio. Ljudi me kritikuju "da si više trenirao, samo da nisi pušio i pio, da si više trčao, mogao si više utakmica za reprezentaciju odigrati, mogao si ovo, mogao si ono..."! Možda sam mogao, a možda i nisam. Da sam više trčao, možda  ne bih tako dobro šutirao – odgovorio je Basler Horviku u istoj emisiji.

Smatra se jednim od prirodno najtalentiranijih igrača svoje generacije i imao je nadimak 'Super' Mario - ljudi su ga voljeli ili mrzili - isto vrijedi i za navijače. Bio je lijeni gad i hronični pušač koji nije imao interesa za treniranje, a veliki Franc Bekenbauer (Franz Beckenbauer) ga je opisao kao "nepopravljivog", ali bio je karakter zbog kojeg su ga ljudi voljeli - na kraju karijere priznao je da je mogao postići više s više discipline ali..... bio je sretan!