Skoro mjesec od početka transfer roka je prošlo, a nema dana da se Edin Džeko nije spomenuo u nekom kontekstu s Hajdukom.

Hoće ga Splićani, pa ga neće. Murinjo (Mourinho) ga tjera, pa Edin uvali het-trik u Ligi prvaka i natjera ga da se zamisli.

Svi čekamo da neko presjeće i istupi s jasnim i glasnim “Ide” ili “ne ide”.

Pomazašna mana

Život bliže rodnom gradu, porodici sigurno da je benefit Splita, ali ima i jednu manu, a ona je, bogme, pozamašna.

- Hajduk igra kao Atletiko Madrid, ustrajno, do kraja, ali nema igre - navodi se u jednom tekstu doajena hrvatskog sportskog novinarstva Tonija Bilića.

Iako se ovdje govorilo o igri pod Karoglanom, a ne Đenarom Gatuzom (Gennaro Gatusso), ovo je i dalje apsolutna činjenica, a dovoljno je pogledati svega nekoliko utakmica bilo koje ekipe na čijoj je klupi sjedio prgavi Italijan da slika bude kristalno čista. 

Većinom je taktika na “hoćemo li? hajmo” politici bazirano. Kvaliteta nikako ne nedostaje, ali nikad nisu najbolji.

Šta ako ste Dijamant?

Da li bi Džeko mogao igrati pod takvim uslovima? Vrlo vjerovatno bi našao način da radi svoje na terenu.

Što se samog kluba tiče Hajduk je regionalni velikan, koji ima fanatičnu bazu navijača - što je i prednost i mana. Ako ne ciknete pod pritiskom, bit ćete izbrušeni bolje od svakog dijamanta.

Međutim, postavlja se pitanje šta ako ste već Dijamant? Je li Džeko garant da se prekine 20-godišnji post (između prošle i potencijalne ovogodišnje titule)? Ne znam, kao ni svi ostali. Ali ono u šta apsolutno vjerujem je da Džeko ne bi trebao ići u hrvatski Atletiko Madrid. Svog mentalnog zdravlja radi.