Subota, 13. januar
Delegat pokvario slavlje
Pobjeda u današnjem meču protiv Švicarske vratit će nadu u bolje sutra za bh. rukomet. Želimo obradovati naše ljude, ne želimo da ih iznevjerimo. Vršimo posljednje pripreme u tuzlanskom Mejdanu. Na jutarnjem sastanku s delegatom Darkom Repenšekom uredno smo predali spisak sa naših 16 prijavljenih igrača. Izvršena je i pasoška kontrola, sve je uredu. Švicarci se žale na hotel, smeta im policajac koji je kašljao, nikotin im se, navodno, osjeti u sobama... Sve su to pritisci. Osjećam se čudno.
Neka se oni žale, mislim u sebi, najvažnije je da mi sve uredno prijavimo i pobijedimo večeras. Delegat je spisak unio u svoj laptop, bilo je iluzorno da sumnjam u njega. Preiskusan je. Ipak, čudno mi je bilo što nije isprintao zapisnik, s obzirom na to da je u hotelu Tuzla, u kojem smo bili, imao sve uvjete. Vjerovatno su ga smeli Švicarci koji se konstantno žale. Naš posao tada je završio, a delegat je otišao. Srce mi je počelo jače lupati, utakmica se bližila.
U kontaktu sam s igračima i selektorom. Svi žive za meč. U autobusu do dvorane posebna priča. Pozdravljaju nas Tuzlaci, mašu, kliču... Najemotivnije je bilo u svlačionici uoči meča. Vladala je grobna tišina. Kapiten Mirsad Terzić se potom proderao: „Ko je najjači i za koga“? Iz dvadesetak grla zaorilo je: „Bosna i za Bosnu“. Igramo veličanstveno, imamo Švicarce u šaci, u jednom trenutku maestralnom Benjaminu Buriću sam se naklonio, kao što se navijači Barcelone naklone Mesiju. A onda, u 38. minuti Tomislav Nuić ulazi na parket, postiže i gol. Tek nakon što je isključen, nastaje košmar oko zapisničkog stola. Delegat tek shvata da nije upisao njegovo ime, koje smo mu uredno predali. Odmah džentlmenski priznaje grešku, sudija Nuiću daje crveni karton. Ostvarili smo veličanstvenu pobjedu, ali mi je gorak okus u ustima. Delegat se ponovo izvinio, tvrdi da mi nemamo ništa s ovim propustom.
Nedjelja, 14. januar
Neprospavana noć
Nakon neprespavane noći razmišljam kako je život nemilosrdan režiser i kako može priuštiti nešto što nikada u životu nisi planirao da se može desiti. Pozivam delegata Repenšeka telefonom. Dobivam od njega uvjerenje da sve što se dogodilo oko famoznog zapisnika ne može utjecati na konačan ishod utakmice. Ipak, meni u glavi se mota pitanje: „Kome se danas može vjerovati“? Opet premotavam film, gdje smo to pogriješili. Ne vidim našu grešku. Sam delegat mi govori da se ova greška u vezi sa zapisnikom dogodila prvi put u historiji evropskog rukometa. Mislim u sebi, Bože, zašto baš nama.
Ponedjeljak, 15. januar
Razočaran u medije
Razočaran sam špekulacijama i medijskim napisima. Ne razumijem šta je u glavama tih ljudi koji vrebaju da EHF donese negativnu odluku po nas, kako bi mogli optuživati i minimizirati sve do sada učinjeno u nemogućim uvjetima. S druge strane, pristižu mi i predivne poruke, komuniciram s našim igračima, stručnim štabom. Svi smo zauzeli stav da ćemo čekati odluku pa tek onda izaći u javnost s našom pričom.
Utorak, 16. januar
Mi smo mala zemlja
Novinari konstantno zovu, nagađaju, špekuliraju... Ako je išta dobro u ovoj cijeloj priči jeste činjenica da smo saznali ko su objektivni novinari, ko je dobronamjeran, ko je profesionalan... Ne želim da izlazim u medije da ne bih, ne daj Bože, isprovocirao sujetu nekih ljudi u EHF-u i da zbog toga ne bi donijeli negativnu odluku po nas. Ipak smo mi mala zemlja i slabo se šta pitamo među svjetskom sportskom elitom.
Srijeda, 17. januar
Život režira drame
Gledajući na TV-u Evropsko rukometno prvenstvo, shvatio sam da je u današnjem sportu sve moguće i da postoje nepravde za koje niko ne odgovara. U konačnici, rezultat je samo taj koji se pamti. U kontaktu sam s ljudima bliskim EHF-u, raspitujem se kad bi konačna odluka mogla biti odnesena. Dobio sam od njih uvjerenje da se ne moram sekirati i da će, vjerovatno, rezultat ostati onakav kakav smo i zaslužili. Ali, opet u sebi razmišljam kome danas vjerovati. Kažu mi da će ubrzo donijeti odluku.
Četvrtak, 18. januar
Od pukovnika do pokojnika
Nesanica ne prestaje. Čitam poruke ohrabrenja, ali ima i osuda. Sve me to podsjeća na onu čuvenu izreku „od pukovnika do pokojnika“. Hiljade upitnika nad glavom. Pitam se kako će EHF razmišljati, kako će se ponašati... Šta bih ja napravio ako odluka bude negativna po nas. Samo mi se ta pitanja motaju po glavi. Na vezi sam s ljudima iz Saveza, rukometašima, selektorom. Svi s nestrpljenjem očekujemo vijest iz krovne kuće evropskog rukometa u Beču.
Petak, 19. januar
Poruka zlobnicima
Još jedna neprospavana noć. Svanuo je petak, u kancelariji Saveza razmjenjujemo e-mailove s ljudima u EHF-u. Ponovo su nam tražili da pošaljemo snimak kompletne utakmice. Saznajem da će odluka biti donesena vrlo brzo, možda već danas. Nadam se da će odluka biti takva da će svi oni koji su bili žedni senzacije i koji su već otpisali našu reprezentaciju biti mnogo tužni.
