Edin Dedić član je Rukometnog kluba Briješće, za koji nastupa u dvije selekcije. Rođen je 19. februara 2003. u Sarajevu, a rukomet je počeo trenirati u aprilu 2013. godine. 

Zahvalnost drugarima

- Za ljubav prema rukometu mogu zahvaliti svojim drugarima, jer ih je većina već trenirala taj sport, pa su i mene uvukli u to. Sjećam se prvih utakmica. U početku su bili porazi koje sam s ekipom prihvatao kao lekcije, pa smo ubrzo i počeli i nizati pobjede - kaže mladi rukometaš.

Edin trenutno igra za dvije selekcije, a to su 2002. godišta i mlađi, koji nastupaju u Omladinskoj ligi Jug, te za seniorski tim, koji se takmiči u Prvoj ligi FBiH - Jug.

- U Omladinskoj ligi Jug smo zauzeli 3. mjesto, a u Federalnoj ligi smo 5. na tabeli. Ambicije su, naravno, da budemo prvi na tabeli u obje selekcije, a cilj ove sezone u obje selekcije je da budemo u prva tri mjesta - ističe Dedić te dodaje da je rukomet zapostavljen, jer se malo sredstava ulaže u omladinski pogon.

S velikom pozornošću Edin je pratio nedavno završeno Svjetsko rukometno prvenstvo, a njegov favorit je bila reprezentacija Hrvatske.

- Ispratio sam cijelo Svjetsko prvenstvo i stvarno sam bio fasciniran ekipama od kojih nisam očekivao dobar rukomet. Moj favorit je bila Hrvatska, nisam zadovoljan njihovim plasmanom jer mislim da zaslužuju u najmanju ruku da budu treći - kaže mladi rukometaš, kojem je rukometni uzor Danijel legendarni Francuz Narsis (Daniel Narcisse), koji je nedavno završio svoju karijeru.

Zamalo prevrnuo gol

Njemu je jedan događaj s utakmice državnog prvenstva u Čitluku posebno ostao urezan u sjećanje.

- Bila je veoma napeta utakmica, jedan moj saigrač je presjekao loptu protivničke ekipe, a u međuvremenu sam ja istrčao kontru i ponudio sam mu se da mi doda. On je meni dodao i ja sam u naletu skočio u 6 metara, zabio gol i, kada sam se prizemljio, inercija me ponijela da udarim u stativu. Zamalo sam prevrnuo gol, koji nije bio uopće pričvršćen za podlogu. Da nije bilo protivničkog golmana, nastao bi opći haos - priča nam Edin.

Edin je učenik 2. razreda Treće gimnazije u Sarajevu, a svojim vršnjacima je poručio da se bave sportom.

- Najveća podrška u mom životu su roditelji, prijatelji i treneri. Mladim sportistima bih poručio da što više vremena provode na sportskim terenima, a što manje na društvenim mrežama. Sport pomaže fizičkom razvoju, razvoju uma i duha, socijalizaciji i drugarstvu - zaključio je naš sagovornik.