Dugo je čekao svoju priliku, s obzirom da igra na poziciji „sedmice“ krilo skupa, što je mjesto u timu koje realno najbolje raspoznaju ljubitelji ragbija, a gdje je godinama vladao jedan od najboljih velških igrača svih vremena Sem Verbarton (Sam Warburton). Bio je strpljiv i čekao, a onda se prilika ukazala.
Najteži poslovi
Od 2016. godine reprezentacija Velsa se ne može zamisliti bez njega, Džastina Tipurića (Justin) ili kako piše na njegovom dresu Tipurica, kojeg prijatelji uglavnom oslovljavaju kao Tip. Na još uvijek aktuelnom Svjetskom kupu, što je ustvari Svjetsko prvenstvo po našem, Tipurić igra važnu ulogu u svojoj selekciji.
Stariji ljubitelji fudbala će se sjetiti „britke sjekirice“ iz Konjica, plavokosog beka Hajduka iz osamdesetih, Jerka Tipurića. Ne znamo je u bilo kakvom srodstvu Jerko sa Džastinom čiji korijeni jesu upravo iz ovog grada.
- Deda je rodom iz Konjica u BiH, a u Vels je došao nakon što je oslobođen iz njemačkog zarobljeništva tokom Drugog svjetskog rata. Radio je u rudniku, na najtežim poslovima miniranja - objasno je medijima na Ostrvu, Džastin.
Pomalo čudno
Britanski mediji pišu kako je ime dede Dragotin, iako nije isključeno i da je Dragutin. Ono što je poznato, jeste da se preko Zagreba, Džastinova porodica skrasila u Velsu, u jednom malom gradiću Trebanosu u blizini daleko zvučnijeg, poznatijeg Svonsija. Deda je bio poprilično snažan, pa je u slobodno vrijeme igrao ragbi, a onda je krenulo kako se to kaže s koljena na koljeno. Preko oca na sina, oca Endija (Andy) do sina Džastina.
- Džastin se kao dječak uvijek pokušavao hrvati s dedom, vjerujem da ga je i to učinilo jačim, izdržljivijim. Tata je zaista bio nevjerovatno snažan. Sjećam se da su mu se Džastin i njegov brat znali doslovno objesiti za ruke, pokušavajući ga pomaknuti, ali nisu imali šanse. A čovjek je u tom trenutku imao više od 80 godina - reći će tata Endi kojem u slobodno vrijeme Džastin i danas pomaže kada postavlja crepove na krovovima.
Sam Džastin je izabrao igrati tamo gdje se osjeća najbolje.
- Ragbi sam zavolio kao dijete. Igram još uvijek za ekipu Osprejsa, od 2009. godine - kaže Džastin što je pomalo čudno s obzirom na njegove igračke kvalitete, ali jednostavno u toj ekipi se osjeća najbolje, blizu je svog rodnog mjesta Trebanosa kojeg često posjećuje u kojem žive njegovi roditelji. Malog mjesta, s jedva 1.400 stanovnika.