Nekada treći igrač svijeta, a potom i trener, prema mišljenju mnogih, najboljeg tenisera svih vremena Rodžera Federera (Roger) Ivan Ljubičić ekskluzivno je govorio za naš list 12. novembra 2005. godine.
Ljubičić je u svojoj karijeri osvojio deset titula i ostvario 429 pobjeda. Nakon igračke karijere, okušao se i kao trener gdje je imao mnogo uspjeha.
Prvo je od 2013. do 2016. bio trener Miloša Raonića, a onda je šest godina sarađivao sa velikim Rodžerom Federerom.
U trenutku razgovora za "Dnevni avaz", Ljubičić je bio osmi teniser svijeta. U nastavku vam donosimo tekst ekskluzivnog razgovora sa njim koji je objavljen 12. novembra 2005. godine.
- Onaj ko dosegne svjetske sportske rezultate samim tim napusti neke okvire, postane opće dobro. To je prirodno, kao što je prirodno i ponositi se činjenicom da je neki vrhunski sportista svoju sportsku priču započeo u našoj zemlji.
Stoga uspjesi Ivana Ljubičića, koji se vrtoglavo penje na ATP listi, zaista raduju. Tim više što je prve udarce naučio u Teniskom klubu „Mladen Stojanović“ u Banjoj Luci, gdje je i rođen 1979. godine.
Ljubičići su u Banjoj Luci živjeli vrlo dobro. Imali su veliku kuću i imanje. Ivanov otac Marko bio je dispećer u „Elektroprivredi“, a majka Hazira radila je neko vrijeme u jednoj firmi. No, napustila je posao kako bi se mogla posvetiti porodici.
Kako sam prognan
Ivan, ili Ljubo, kako su ga mediji prozvali, teniski reket prvi put je uzeo tek s devet godina.
- Gledao sam na televiziji neki turnir, kad me otac zapitao: „Ivane, kojim bi se sportom volio baviti?“
Bez razmišljanja odgovorio sam - tenisom. Već sljedećeg jutra upisao me u tenisku školu - opisao je Ivan ekskluzivno za „Dnevni avaz“ svoj prvi susret s bijelim sportom.
Kad je shvatio koliko je Ivan zagrijan za tenis, Marku Ljubičiću nije bio nikakav problem sina svakodnevno voziti 15 kilometara na trening i natrag. Nažalost, ubrzo je rat prekinuo bezbrižnu posvećenost sportu. Kao 12-godišnjak, Ivan je s majkom i tri godine starijim bratom Vladom prognan iz rodnog grada i odvojen od oca, kojem, kao i svim odraslim muškarcima, nije bilo dopušteno da napusti Banju Luku.
Smjestili su se u izbjegličkom hotelu u Opatiji i šest mjeseci proveli u iščekivanju vijesti i poruka od oca. Rijetke poruke koje su stizale do Hazire uvijek su imale i napomenu: „Neka mali i dalje igra tenis, pa makar i da nemate šta jesti, Ivan mora igrati.“
Kao 17-godišnjak, Ivan je izborio finale Wimbledona i tako zaradio titulu drugog juniora svijeta. Nagradu, starinsku budilicu, uručio mu je princ Charles lično.