BIH

Ispovijest bivšeg džihadiste: Bacili su me iz Guantanama u BiH bez papira i novca, imao sam samo majicu

2.4.2017

Nakon 14 godina provedenih u američkom zatvoru Guantanamo, Egipćanin Tarik Mahmud Ahmed al Savah pokušava ponovno izgraditi svoj život u Sarajevu nakon što ga je Bosna i Hercegovina, čije je državljanstvo dobio kao dobrovoljac tokom rata, primila natrag.

"Amerikanci nisu čak rekli ni da im je žao. Samo su me ostavili na sarajevskom aerodromu, a jedina stvar koju sam imao bila je majica na leđima. Nemam nikakve dokumente i ne mogu naći ni posao kako bih se brinuo sam za sebe. Živim u limbu", rekao je al Savah.

Dok je bio zatočen u američkom zatvoru, kaže da su ga držali u neljudskim uslovima. Bio je okovan 24 sata dnevno, a ćelija u kojoj je bio smješten bila je svega 2x2 metra. Držali su ga u takvim uslovima bez obzira na to što mu se zdravlje pogoršalo i, kako kaže, bolovao je od depresije.

On posebno naglašava da je proveo u zatvoru 14 godina iako mu nikad nije suđeno. Sve optužbe za saradnju s Al Qaidom i pružanje pomoći teroristima odbačene su još 2012. godine, ali bez obzira na to, on je ostao u zatvoru još četiri godine. Bivši američki predsjednik Barack Obama potpisao je naredbu za zatvaranje Guantanama i jedan dio zatvorenika je pušten na slobodu. Budući da američki parlament, pod vodstvom republikanske stranke, nije odredio novac za financiranje tog projekta, Guantanamo i danas radi.

Novi predsjednik Donald Trump najavio je da će u Guantanamo slati mnoge loše momke, preostalih šezdesetak zatvorenika imaju sve manje nade da će dobiti bilo kakvu odštetu za godine provedene u zatvoru. Tarik se ovih dana bori za golo preživljavanje u Sarajevu, a kaže da preživljava od donacija lokalnih džamija zato što pomoć od 125 dolara mjesečno koje dobiva od Amerikanaca mu nije dovoljna ni za golo preživljavanje.

Dodaje kako su mu obećali i 200.000 dolara odštete prije puštanja, ali da nikad nije vidio taj novac. Al Savah navodi kako je prvi put došao u BiH s početkom rata ranih devedesetih. Prvo je navodno radio za islamsku humanitarnu organizaciju u Zagrebu, nakon čega je otišao u BiH gdje je "bio vozač kamiona i dostavljao humanitarnu pomoć, da bi se na kraju prijavio u vojsku", u kojoj je služio od septembra 1993. do decembra 1995. godine.

Poslije primirja i potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995. godine, Al Savah se zajedno s ostalim stranim borcima nastanio u selu Bočinje u srednjoj Bosni. Mnogi od njih su kao nagradu za svoje zasluge dobili državljanstvo, nakon čega su se ženili lokalnim djevojkama i osnivali porodice. Iz jednog takvog braka Al Savah je dobio kćerku, koja trenutno ide u srednju školu u BiH.

Ipak, vlasti u BiH nisu blagonaklono gledale na prisutnost stranih boraca, iako su oni sada većinom bili punopravni građani, smatrali su ih sigurnosnom prijetnjom.

Diplomatski pritisci iz inostranstva su konstantno rasli, da bi ta situacija eskalirala poslije terorističkog napada u New Yorku 2001. godine, nakon čega je Vlada SAD urgirala da se isporuče svi oni za koje se smatralo da su povezani s teroristima. Navodno zbog tenzija koje su postojale, Al Savah je odlučio da napusti BiH još 2000.

Međutim, on se nije sklonio u Evropu ili bilo koju stabilnu zemlju, već je pobjegao u Afganistan. U američkim dokumentima se navodi da se Al Savah tokom bijega krio u više Al Kaidinih skloništa da bi na kraju dospio u trening kamp Al Faruk. Također ga opisuju kao "majstora eksploziva", navodeći kako je učestvovao u izradi bombi.

Na optužbe SAD da je bio u komunikaciji s više Al Kaidinih visokih operativaca, Al Savah odgovara:

"Da je to sve istina ja bih bio stavljen pred sud".

SAD tvrdi da je učestvovao je u pripremi eksploziva za napad na svjetski trgovinski centar u New Yorku 11. septembra 2001. godine. Predvodio je poznati "Ebu Ubejdah kamp" za obuku Al Kaidinih terorista za izvođenje terorističkih akcija na prekookeanskim letovima i u svim vrstama prometa u zraku, na kopnu i na moru. Za rad tog kampa izravno i lično ga je pohvalio Osama bin Laden. Prethodno je priznao i da je kao član Al Kaide razvio specijalizirane improvizirane eksplozivne naprave (IEDs) za upotrebu protiv američkih vojnih snaga i civila.

Obavještajne službe SAD utvrdile su da je u ratu u BiH učestvovao u redovima Trećeg korpusa Armije BiH i da je imao pseudonim "Al Layth", te da je bio nepopustljiv i hrabar. Poslije rata u BiH radio je kao računovođa u "El Karama", firmi zapovjednika odreda "El mudžahedin" Abu Malija. U bijegu je bio sve do 2001. godine, kada je uhvaćen dok je pokušavao da pređe afganistansko-pakistansku granicu, da bi već u maju 2002. godine bio prebačen u Guantanamo.

Dok je bio tamo bosansko državljanstvo mu je ukinuto, na što Al Savah ni na koji način nije mogao uložiti žalbu. Po ugovoru između BiH i SAD njemu nije vraćeno državljanstvo, već mu je samo omogućen povratak u Bosnu s ograničenim pravima. Na pitanje da li i dalje ima egipatsko državljanstvo odgovorio je da više nema nikakve veze s tom državom, i da svoj život pokušava da obnovi u BiH, sa svojom kćerkom.

Al Savahovo nezadovoljstvo BiH i svim pravnim nedaćama kroz koje prolazi od kada se vratio u tu zemlju je veliko, ali ipak najoštrije kritike odlaze na adresu Sjedinjenih Država.

Iz organizacije Amnesty International navode kako je odgovornost SAD da se pobrinu da bivši zatvorenici iz Guantanama mogu ponovo da žive u svojim državama i da se njihova ljudska prava poštuju. Ovo uključuje i financijsku pomoć kako bi ti ljudi mogli sebi osigurati mjesto za stanovanje, zdravstveno osiguranje i slično, i na kraju uspjeli da se zaposle ili nastave da se obrazuju. Naglašavaju da je ovo posebno bitno za države poput BiH, koje se bore da takve uslove ostvare i za svoje građane.

Ministarstvo vanjskih poslova BiH uporno šuti o ovom problemu dok američki State department svu odgovornost prebacuje na zemlje koje primaju bivše zatvorenike, i smatraju da su one odgovorni kako bi se tim ljudima osigurali odgovarajući uvjeti za nastavak života. Za to vrijeme Tarik al Savah ostaje zaglavljen u sarajevskom pravnom limbu.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.