Općina Pale - Prača nastala je prije 21 godinu tim famoznim procesom zvanim reintegracija. Mjestašce na rijeci Prači tada je izgledalo kao da je kroz njega prošao tajfun. Ili cunami. Ali, nije, prošli su četnici i rušili i palili sve što im se našlo pod rukom. Sporo, ali sigurno, ovo mjesto dizalo se iz pepela.
Gorući problem
Danas, 21 godinu poslije, ovo pitomo, ali istovremeno i divlje mjesto izgleda lijepo. Moglo bi još bolje i ljepše, ali kompliciran ustroj države BiH onemogućava napredak. Tvrdi to i općinski načelnik Asim Zec, s kojim su reporteri “Dnevnog avaza” razgovarali prilikom posjete ovoj općini, koja pripada Bosanskopodrinjskom kantonu. Nekada je bila deseta općina grada Sarajeva.
Prelazimo preko uređenog korita Prače, u šta je uloženo 6,5 miliona KM, mostom koji nosi ime rahmetli Alije Izetbegovića. Nešto niže je i Most žrtava genocida u Srebrenici.
- Sve je bilo sravnjeno sa zemljom kada smo 1996. godine ušli ovdje. Život se polako vraćao, ali je ljudima trebalo osigurati osnovno. Ovo je općina ruralnog karaktera i prostire se na 120 kvadratnih kilometara. Prema popisu iz 2013., Prača broji 1.002 stanovnika. Ima tu još između 500 i 600 ljudi koji su prijavljeni u Sarajevu zbog raznih pogodnosti, prije svega zbog liječenja – kaže načelnik Zec.
Usporedbe radi, prije rata je ovdje živjelo 3.200 stanovnika u 325 domaćinstava. Sada je zdravstvo trenutno gorući problem.- Bolesnike moramo voziti do Sarajeva. Komplicirano je – dodaje Zec.
U zgradi Općine smješten je Radio Prača. Nastao je nekako s općinom, kao tadašnja potreba za informiranjem povratnika. I opstao je do danas. Zatičemo Azru Omerović i Nihada Čolu.
- Naš radio je nekako bio prozor u svijet u tim teškim godinama. I danas smo, na neki način, glavni izvor informacija iz ovog dijela zemlje. Slušaju nas i u dijaspori. Da nas ne slušaju, ne bismo ni opstali – govore Čolo i Omerović.
Iz zgrade Općine zaputili smo se u Bijele Vode. Gore je imanje Nedima Alagića zvanog Peda, ali i izvorište “bijele vode”, koja je našla svoj put do tržnih polica. Inače, većina zaposlenog stanovništva u Prači radi u lokalnoj pilani te u Goraždu i Sarajevu. Ostali se uglavnom bave poljoprivredom, stočarstvom...
Bez politike
Svoj mir u Prači je pronašao i Beriz Belkić, bivši član Predsjedništva BiH. Zatekli smo ga u voćnjaku. Upravo je završio sa zalijevanjem voćki. Kaže da i ne pomišljamo da mu govorimo o aktuelnoj politici. Nećemo.
- U ovaj voćnjak sam uložio 10.000 maraka. Uglavnom sam ovdje, u Prači, sa suprugom Azrom. Volim ja i Sarajevo, ali nema tamo ovakve tišine – kaže Belkić te nas povede da vidimo njegov golubarnik.
Uzima merdevine i penje se do golubova.
- Ove pismonoše svakog 11. jula idu u Srebrenicu i uvijek se vrate. Golubovi su posebne ptice. I tako mi prođe vrijeme, malo oko voćnjaka, malo oko golubova. Dok zdravlje služi, dobro je – kaže na kraju Belkić.
Pozdravismo ga i ostavismo u pračkoj beskrajnoj tišini...
Kako je Jugoslavija ostala dužna
Ukidanjem popularnog Ćire 1978. godine ubijena je i mogućnost razvoja ovog kraja. Ćiro je bio poveznica Prače s ostatkom države. Tako su, na neki način, Jugoslavija i ondašnji sistem oštetili ovaj kraj bez kompenzacije. Trgovalo se, putovalo... Lokalne vlasti danas se nadaju da bi cesta Sarajevo - Beograd mogla donijeti neophodni napredak i razvoj ukoliko joj se Prača nađe na ruti.