Damir Arnaut, potpredsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB) i poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, u intervjuu za „Dnevni avaz“ govori o izmjenama Izbornog zakona BiH, kao i o Izvještaju Vijeća ministara o radu za prošlu godinu koji će se uskoro naći pred državnim poslanicima.

Također, kao jedan od vodećih eksperata u oblasti međunarodnog prava u našoj zemlji, pojašnjava gdje je rješenje spora BiH i Hrvatske u vezi s Pelješkim mostom. Arnaut se osvrnuo i na pokušaje vraćanja enormnih naknada za rad u komisijama i drugim tijelima, te pozvao SDA da na nivou FBiH ukine „bijeli hljeb“.

Ekonomske teme

U Domu naroda Parlamenta BiH većinom glasova hrvatskih i srpskih delegata usvojen je Prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH koji je ranije utvrdio HNS. Prema sadašnjim stavovima parlamentarnih stranaka, ovaj zakon neće dobiti podršku Predstavničkog doma. Kako Vi komentirate ovaj zakon?

- Predstavnici međunarodne zajednice su čelnicima HDZ-a jasno rekli da nikada neće podržati prijedlog koji ne rješava presude “Sejdić-Finci”, “Pilav” i “Zornić”, te i oni sami znaju da ovaj prijedlog ne može biti usvojen. Jedino pitanje je da li HDZ ovakvim pristupom želi zauvijek pokopati taj tzv. ABC model izbornih jedinica, koji i nije njihov, ili kreirati izbornu poruku zasnovanu na viktimizaciji.  

SBB zagovara ozbiljan pristup ovakvim pitanjima, uz široko učešće svih parlamentarnih stranaka i jaku podršku međunarodne zajednice, što je jedini način da se ova osjetljiva pitanja riješe prije idućih izbora i da jedine teme na tim izborima budu ekonomske prirode.

Ukoliko ne bude volje za tim od SDA, HDZ-a i SNSD-a, koji se puno bolje snalaze u izbornim kampanjama s nacionalnim nabojem, SBB će nastaviti nuditi rješenja kojima se ukidaju dodatne privilegije, ostvaruju uštede i jača borba protiv terorizma, a na tragu brojnih sličnih koja smo već ishodili.

Izvještaj o radu Vijeća ministara BiH naći će se pred poslanicima Predstavničkog doma 26. jula. Kakav ishod očekujete?

- Nesposobnost gospodina Zvizdića da osigura većinu u Predstavničkom domu pokazala se još ranije, kada za čak četiri zakona nije dobio podršku ni većine poslanika iz svoje stranke, SDA. Vijeće ministara je u prošloj godini predložilo samo 19 zakona, što je manje od jednog zakona po članu Vijeća ministara, uključujući zamjenike. Poslanici SBB-a su u toj godini imali gotovo dva puta bolji prosjek.

U skoro sedam mjeseci ove godine kompletno Vijeće ministara je predložilo samo pet novih zakona, a poslanici SBB-a i SDP-a osam. Posebno zabrinjava što gospodin Zvizdić, i pored ovih tmurnih pokazatelja, kao da živi u nekom paralelnom svijetu i 2016. godinu opisuje kao „najuspješniju na putu evropskih integracija“. Da budem jasan, ovo je Zvizdićev Izvještaj, jer odluka koja nalaže njegovo podnošenje propisuje da ga priprema „Ured predsjedavajućeg Vijeća ministara“.

S tim u vezi, i pored nekih zaista uspješnih poteza pojedinačnih ministara, mi imamo brod bez kormilara koji samo što se nije nasukao. Glasanje o Izvještaju će, stoga, odražavati stav prema Zvizdiću i njegovim uvjeravanjima da je sve ružičasto uprkos činjenici da su nas Albanija, Makedonija, Crna Gora, pa u nekim segmentima i Moldavija, tokom njegovog predsjedavanja prestigle.

S obzirom na to da su na Vaš prijedlog ukinute isplate enormnih naknada za rad u komisijama i odborima, kako komentirate činjenicu da se u neka od tih tijela naknade pokušavaju vratiti na staro?

- Moj prijedlog je rezultirao uštedama u budžetu BiH od oko dva miliona KM godišnje, ali je mnoge pojedinačne zvaničnike i državne službenike „koštao“ i do 2.000 KM mjesečno jer su ostali bez naknada za rad tokom radnog vremena, za koji, svakako, dobivaju platu. Stoga me nije začudio zaista grčevit otpor da se taj prijedlog osujeti, a potom rovovska borba nekih poput članova Vijeća RAK-a ili Komisije za pravosudni ispit da im se te enormne naknade vrate. Sada smo ušli u treću fazu, gdje se zakon pokušava zaobići izmjenom terminologije, gdje se „članovi komisije“ preimenuju u „imenovane zvaničnike“. Misle da su kreativni, no u toj pohlepi doslovno varaju građane ove zemlje. To narod zna, a na izborima treba pokazati i da ne dozvoljava da ga varaju.

Postoji li mogućnost da tako vrate i isplatu tzv. bijelog hljeba ukinutog, također, na SBB-ov prijedlog?

- „Bijeli hljeb“ je naknada za nerad i ostat će činjenica da je ova „privilegija nad privilegijama“ prvi put ukinuta na prijedlog SBB-a, nakon 14 mjeseci grčevite borbe. S jednakim intenzitetom ćemo se boriti protiv svih pokušaja da se ta privilegija vrati u institucije BiH. Pozivam predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, gospodina Edina Mušića iz SDA da konačno na dnevni red uvrsti prijedlog za ukidanje “bijelog hljeba” i na nivou Federacije koji je moj stranački kolega Nasir Beganović predao u tom parlamentu isti dan kada i ja ovaj u državnom, dakle, prije dvije i po godine.

Radikalni prijedlozi

Utihnule su priče o propaloj reviziji presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije za genocid, premda još svi osjećamo gorčinu zbog svega što se desilo u vezi s tim procesom.

- Istog dana kada je zahtjev za reviziju predat, ja sam javno rekao da neće biti ni zaveden, da će ga odbiti Registrar činovničkim obavještenjem. Iskreno, to je bilo jasno svakom ko malo bolje poznaje pravila, uputstva i praksu Međunarodnog suda pravde. A tada još niko van uskog kruga gospodina Izetbegovića nije ni znao za pismo kojim je Sakib Softić godinu ranije obaviješten da ga Sud ne smatra agentom BiH za potrebe revizije. Na osnovu izjava koje su iz tog kruga dolazile, pretpostavljam da su neki mislili da će Sud odlučivati o Softićevom statusu, da će tražiti očitovanje Srbije, pa odgovor naše strane i tako nekoliko godina, do poslije izbora. Sa stanovišta bilo koga ko nešto zna o ovim stvarima to je bio potpuno amaterski pristup. Možda više od tog pristupa su me naljutili izgovori poput „učinili smo sve što smo mogli“, „uradili smo kako smo najbolje znali“ i slično.

Tim i izjavama poput „mi imamo vodu, rijeke, jezera, šume“, Bošnjake se pokušava navići na najmanji zajednički sadržilac, da budu zadovoljni ispodprosječnim, da pristanu da ih Srbija nadigra jer zna bolje ili da budu zadovoljni jezerima i šumama iako naši susjedi, osim toga, imaju i članstvo u EU i NATO-u, bolji bezvizni režim, jaču kupovnu moć i niz još toga. Neophodno je da Bošnjaci shvate da su suočeni s izborom između ideologije koja im „otkriva“ da imaju (toplu) vodu, s jedne strane, i SBB-a na čelu s Fahrudinom Radončićem koji želi da gradi, od toplovoda, preko autocesta, do regionalnih veza zasnovanih na jakoj BiH, ravnopravnoj sa svojim susjedima, i zapadnim i istočnim, s druge.

U međuvremenu obilježena je još jedna godišnjica genocida u Srebrenici, ali njegovi negatori poput Milorada Dodika, koji je nedavno povratnike Bošnjake u Podrinje nazvao "okupatorima", ne posustaju.

- Iz primjera koje sam upravo naveo, Dodik vidi da mu to može proći. Uostalom, kada ministrica za ljudska prava Semiha Borovac i premijer Zvizdić već tri mjeseca odbijaju dati stav o izjavama Semira Efendića o tome „ko može biti Bošnjak“, kada ministrica Borovac čak kaže da ona nije nadležna da zauzima stav o tome, ljudi poput Dodika to vide kao zeleno svjetlo da i oni verbalno udare po Bošnjacima. Mislite da je meni Dodik ikada prigovorio ili smio prigovoriti što sam osmislio i proveo taktiku kojom sam u Londonu ponizio one u Srbiji koji su pokrenuli politički proces protiv Ganića?

Prilika za konačno rješavanje prava Hrvatske da poveže svoj teritorij i BiH da ima potpun pristup otvorenom moru

Kao jedan od vodećih eksperata za međunarodno pravo u BiH, gdje Vi vidite rješenje aktuelnog spora u vezi s Pelješkim mostom, kao i još otvorenog pitanja granice između BiH i Hrvatske?

- Nesporno je pravo Hrvatske da poveže svoj teritorij, kao i BiH na neškodljiv pristup otvorenom moru. S tim u vezi, jedino relevantno pitanje se tiče veličine slobodnog profila planiranog mosta, odnosno visine i širine. Ti gabariti nisu striktno propisani, već zavise od okolnosti vezanih za pojedinačnu obalnu državu. U sporu između Finske i Danske, primjera radi, dogovorena je visina plovnog puta od 65 metara, dok je ta visina kod mostova na Bosforu 64 metra.

Ako je tačno da je nova planirana visina Pelješkog mosta 55 i širina 200 metara, te ako se to odnosi na visinu plovnog puta, tj. visinu između crte visoke vode i donje platforme mosta, to projekt, prema mom mišljenju, čini zadovoljavajućim, a uzimajući u obzir položaj, potrebe i kapacitete BiH, kao i specifičnosti našeg obalnog pojasa. O ovakvim stvarima, međutim, država treba zauzeti zvaničan stav.

Naime, podsjećam da je Hrvatska prvobitno planirala visinu od 30 metara, ali da je od toga odustala nakon udruženog i koordiniranog djelovanja sva tri člana tadašnjeg saziva Predsjedništva, gospode Komšića, Silajdžića i Radmanovića. Naspram tog složnog djelovanja u službi zaštite interesa BiH danas, prema opisu samog gospodina Izetbegovića, imamo djelovanje po principu „rogova u vreći“, a sve nauštrb tih državnih interesa.

Je li se ovom temom prije svega trebalo baviti Predsjedništvo BiH?

- Ovo je, dakle, kompleksna materija kojom se Predsjedništvo uopće nije bavilo proteklih sedam godina. Ta nezainteresiranost gospodina Izetbegovića je proizvela efekt da Šemsudin Mehmedović sada poseže za zaista radikalnim prijedlozima da se od Hrvatske traži obustava gradnje mosta, a čuju se i potpuno neutemeljeni zahtjevi da BiH dobije „koridor“ do otvorenog mora. Ni Slovenija takvo što nije dobila, niti bi na međunarodnom sudu dobila bilo šta više od crte sredine. Samo zbog činjenice da je bila u poziciji da uspori evropski put Hrvatske, Slovenija je uspjela ishoditi arbitražu s određenim dogovorenim principima, a suvišno je podsjećati da BiH takvu nadmoć nema.

To je, međutim, i prilika da se ovo pitanje riješi u relaksiranoj atmosferi, na temelju dobrosusjedskih odnosa, te na principima s kojim će i hrvatska javnost biti zadovoljna. Pogotovo u poređenju s relativno štetnim ishodom arbitražnog spora sa Slovenijom, da ne govorim o razgraničenju s Crnom Gorom kojim je Hrvatska toj državi ustupila zaista veliki dio morskog pojasa iza crte sredine, te kojim je čak pristala na podjelu suvereniteta u svojim vodama pokraj Prevlake i ograničenje suvereniteta na kopnu u Konavlima.

Pitanje razgraničenja na moru je potpuno odvojeno od Pelješkog mosta

- Pitanje razgraničenja na moru je potpuno odvojeno od Pelješkog mosta, ali i znatno kompliciranije. Da bi pristupila konačnom razgraničenju na moru, BiH prije svega treba odrediti tzv. normalne polazne crte duž svoje obale, a potom povući i ravne polazne crte kojima bi proglasila unutrašnje vode, unutar Neumskog zaljeva. Koliko mi tu zaostajemo ilustrira činjenica da smo jedina mediteranska država koja to nije uradila.

Razgraničenje teritorijalnih mora dvije države crtom sredine predstavlja pravično rješenje i ne mislim da postoje bilo kakve historijske ili posebne okolnosti koje bi BiH dale pravo na širi pojas teritorijalnog mora. S druge strane, UN Konvencija o pravu mora ne dozvoljava Hrvatskoj da preuzme ravne polazne crte bivše Jugoslavije između rta Proizd i otoka Vodnjak jer se teritorijalno more BiH time odvaja od otvorenog mora hrvatskim unutrašnjim vodama, koje imaju status identičan kopnenom teritoriju neke države, te kroz koje, za razliku od teritorijalnog mora, ne postoji pravo neškodljivog prolaza - pojašnjava Arnaut.