Nastavljajući analizu tajnih policijskih dosjea, Slobodna Bosna” u broju od 5. oktobra 2000. godine podsjeća da su nakon uspostavljanja Federacije BiH Agencija za istraživanje i dokumentaciju (AID) i Služba nacionalne sigurnosti (SNS) nastavili djelovanje kao organi koji su preuzeli dio poslova ukinutog SDB-a.  

Odluke direktora

Analizirajući kako su AID i SNS zadržali policijske oblike djelovanja, mada je u zapadnoevropskim zemljama već bilo završeno razdvajanje obavještajnih od policijskih poslova, SB je podsjetila kako je pod pritiskom međunarodne zajednice u RS formirana srpska služba bezbjednosti – OBS, čije ingerencije su bile ograničene i pripadnici te službe nisu imali pravo privoditi osumnjičene, niti voditi istrage, premda je bilo raznoraznih afera s nelegalnim prisluškivanjima. No, vratimo se Federaciji, o čemu SB 2000. piše:

- Prema postojećoj zakonskoj regulativi u Federaciji, odluku o bezbjednosno interesantnim licima čiji se telefoni mogu prisluškivati donosi direktor AID-a, odnosno direktor hrvatske obavještajne službe - SNS. Uvid u imena bezbjednosno interesantnih lica nema Komisija za odbranu i sigurnost Predstavničkog doma Parlamenta Federacije koja je, između ostalog, zadužena za kontrolu rada obavještajnih službi. Ova Komisija, na čijem je čelu prof. Safet Halilović, broji ukupno 15 članova. Na pitanje ko je, danas, nadređen AID-u, profesor Halilović odgovara da je to Predsjedništvo, što je zapisano i u Prijedlogu zakona o obavještajno-sigurnosnoj službi.

"I sada tu ima jedna kontradiktornost, jer je AID federalna služba, a direktor AID-a je odgovoran Predsjedništvu", objašnjava Halilović. Samim tim, znači da je AID pod direktnom ingerencijom bošnjačkog člana Predsjedništva, kao što je SNS pod kontrolom hrvatskog, odnosno obavještajno-bezbjednosna služba (OBS) Republike Srpske pod patronatom srpskog člana kolektivnog šefa države. Budući da Obavještajno-bezbjednosna služba RS već funkcionira prema standardima koje je nametnula međunarodna zajednica, prisluškivanje i praćenje javnih i političkih ličnosti u RS se vrši uz saglasnost sudskih organa.

Nadležnost komisije

Prema novom zakonskom prijedlogu o jedinstvenoj obavještajno-bezbjednosnoj službi Federacije "Služba može primijeniti elektronski nadzor i fizički pretres prema građaninu Federacije uz odobrenje nadležnog organa, ako postoje osnovane sumnje da je ta osoba učinila ili da se priprema da učini ili da se bavi kažnjivim radnjama", a odobrenje za prisluškivanje ili pretres daje federalno Tužilaštvo. Međutim, do usvajanja novog zakona za prisluškivanje je dovoljno odobrenje direktora AID-a, odnosno SNS-a.

Na pitanje da li Komisija za odbranu i sigurnost ima uvid u imena ljudi koji se prisluškuju, profesor Halilović odgovara negativno. Pored Halilovića, članovi Komisije za odbranu i sigurnost, iz SDP-a, su: Ivan Brigić, Hamdija Hadžihasanović i Sakib Beširević. Iz CD Koalicije u Komisiji su: Sead Delić, Hamid Pršeš, Šemsudin Mehmedović, Sead Jamakosmanović, Hasan Čengić, Safet Softić i Alija Kulenović. Komisija ima tri člana iz HDZ-a: Jerko Pavličević, Zoran Prskalo, Slavo Bago i jednog iz HSP-a - Zdravko Hrstić.

Poslovnikom je regulirano da se Komisija bavi pitanjima iz oblasti odbrane i sigurnosti u okviru prava i dužnosti Predstavničkog doma. Komisija daje mišljenja i prijedloge u vezi s odbranom i sigurnošću Federacije, zaštite njene teritorije, finansiranja Armije. Ona razmatra davanje saglasnosti za upotrebu vojne sile i zaključivanje vojnih sporazuma, razmatra pitanja suzbijanja terorizma, međukantonalnog kriminala, trgovine drogom. Komisija ostvaruje nadzor zakonitosti rada službi za zaštitu ustavnog poretka Federacije, odnosno AID-a, sa stanovišta zaštite prava građana.

Funkcioner koji je na čelu AID-a dužan je Komisiji na raspolaganje staviti sve podatke i pružiti obavijesti koje su značajne za njen rad. I sama Komisija može provoditi istragu, i u tu svrhu zahtijevati svjedočenja, dokaze i dokumente koji su joj potrebni. "Komisija se redovno sastaje, u prosjeku jednom mjesečno", kaže Safet Halilović, “a ponekad se okuplja i češće, ovisno o zakonskim projektima koji su na dnevnom redu. Ova Komisija je radno tijelo Skupštine Federacije čija je nadležnost sagledavanje problematike iz sfere odbrane i sigurnosti. Mi jačamo njenu ulogu, a zajedno sa OSCE-om imali smo čitav niz seminara, naprimjer u Švicarskoj, Švedskoj, Sloveniji..."

Ne bi bilo čudno da se profesor Halilović i danas prisluškuje kao što je svojevremeno prisluškivan i Nijaz Duraković koji se 1994. nalazio na čelu Komisije za utvrđivanje zloupotreba u funkcioniranju MUP-a. Tada su svi bili prisluškivani, čak i šef tehničke službe koja je vršila prisluškivanja.

Što se tiče (post)ratnih dosjea, moguće je da ih i ne treba tražiti u AID-u, već u paralelnoj, bošnjačkoj obavještajnoj službi. Nije bilo tako davno kada su se pojedini pripadnici Glavnog štaba Armije RBiH hvalili kako im je hadžija Čengić u logističkom centru u Visokom pokazivao "dosjee nekih pojedinaca" - piše u tekstu SB-a otprije 17 godina.

Kako prisluškivati po zakonu 

- Međunarodne snage zadužene za implementaciju Dejtonskog sporazuma izričito su zahtijevale da se i u Federaciji obavještajni (i kontraobavještajni) poslovi razdvoje od policijskih. Tako su gospoda Alija Izetbegović i Krešimir Zubak na temelju svojih ovlaštenja obrazovali radnu grupu koja je bila dužna uz pomoć međunarodnih mentora pripremiti zakonske prijedloge o radu nove, jedinstvene obavještajne službe koja bi imala drugačiji djelokrug djelovanja od dosadašnjeg.

Radna grupa je napravila prijedloge zakonskih rješenja, što je prihvaćeno kao osnov za Prijedlog zakona o obavještajno-sigurnosnoj službi Federacije. Prijedlog zakona koji je Vlada Federacije ponudila Predstavničkom domu i Domu naroda Parlamenta Federacije BiH nije dobio podršku u Domu naroda.

Ovim zakonskim prijedlogom je bilo predviđeno da se uspostavi Obavještajno-sigurnosna služba Federacije BiH kao federalna ustanova čiji je djelokrug djelovanja vezan za: obavještajni rad u sferi zaštite ustavnog uređenja Federacije i BiH; kontraobavještajnu djelatnost; prikupljanje podataka o terorizmu; obradu podataka o organiziranom kriminalu; prikupljanje i obradu podataka o djelima kažnjivim po međunarodnom ratnom i humanitarnom pravu; kontraobavještajnu zaštitu ličnosti i objekata Federacije i BiH... Bilo je predviđeno da Služba prikuplja, analizira i prosljeđuje informacije organima Federacije, ali da pri tome u svom radu nema policijska ovlaštenja, uključujući ovlaštenja za hapšenje.

Prema nikada usvojenom zakonu o Obavještajno-sigurnosnoj službi Federacije BiH, direktora službe i njegovog zamjenika imenuje Predsjedništvo, a direktor i zamjenik imaju prava u rangu ministara, odnosno zamjenika ministara Vlade. Za svoj i rad Službe direktor je odgovoran Predsjedništvu i Parlamentu Federacije. Finansiranje službe se vrši iz budžeta Federacije. Kontrolu rada Službe vrši šesteročlana Komisija čija su tri člana iz Doma naroda, a tri iz Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH. Ovaj zakonski prijedlog je u skoro svim segmentima identičan zakonu o OBS-u u RS, osim što su za ključne funkcije u službi predviđena i mjesta zamjenika zbog nacionalne izbalansiranosti – opisivala je “Slobodna Bosna” situaciju kakva je vladala 2000. godine.

Pojašnjenja i podsjećanja radi, tek u martu 2002. godine AID i SNS ujedinjeni su u Federalnu obavještajno-sigurnosnu službu. Dvije godine kasnije ukinute su entitetske, a formirana državna Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA).

(Sutra: “Slobodna Bosna” o smjenama u AID-u i MUP-u 1996. godine: Kadrovski spektakl u policiji)