Damira Arnauta ubraja se među vodeće eksperte međunarodnog prava u Bosni i Hercegovine i čitavoj regiji. Diplomirao je na Berkeleyju 2002. godine, nakon čega je u SAD-u radio kao advokat, da bi nakon povratka u susjednoj državi obnašao čitav niz dužnosti, među kojima i savjetnika za ustavno-pravna pitanja u kabinetu člana Predsjedništva, te je bio ambasador u Australiji i Novom Zelandu.

Danas je potpredsjednik Saveza za bolju budućnost i zastupnik u Parlamentu BiH. Povod razgovoru sa "Slobodnom Dalmacijom" bila su najnovija upozorenja Bakira Izetbegovića i njegove SDA Hrvatskoj u vezi s gradnjom pelješkog mosta.

Najveći pomaci na približavanju stavova, kaže Arnaut, učinjeni su između 2006. i 2010., kada SDA nije imala svog člana Predsjedništva BiH. Razgovori su u tom periodu bili iskreni, temeljeni na međunarodnopravnim argumentima, te vođeni obostranom željom za iznalaženjem rješenja u duhu dobrosusjedskih odnosa.

Sve se obavljalo preko nadležnih institucija, počevši od diplomatskih kontakata, preko ministarskih, pa do brojnih razgovora između Predsjedništva BiH i predsjednika i premijera Hrvatske. S druge strane, Izetbegović u sedam godina, koliko je već član Predsjedništva BiH, do prije neki dan nije ni spomenuo ovo pitanje.

Ni kad je Hrvatska raspisala konkurs, ni tokom pregovora o finansiranju, pa ni kada je Evropska komisija odobrila sredstva početkom juna. No, ni taj prvi komentar nije došao preko institucija, nego na dramatičnoj konferenciji za medije njegove političke stranke SDA. Kad se tome doda činjenica da su u BiH iduće godine izbori, a da SDA nema ništa konkretno pokazati, populizam se jasno ocrtava.

Jesu li Izetbegović i saradnici ohrabreni rezultatom arbitraže između Slovenije i Hrvatske ili postoji i neki drugi razlog?

- Takvo što podrazumijevalo bi neki prethodni kontinuitet djelovanja. Naime, da je Izetbegović u ovih sedam godina razmišljao o pomorskim interesima BiH, pobrinuo bi se za to da BiH objavi službene karte svojih normalnih polaznih crta, što je obaveza prema UN-ovoj Konvenciji o pravu mora (UNCLOS), da BiH proglasi unutrašnje vode povlačenjem ravnih polaznih crta, odnosno zatvaranjem Neumskog zaljeva, ili pak da cestovno povežemo Neum s ostatkom zemlje.

Ovo je tek jedan od pokazatelja da će SDA voditi populističku kampanju koja će se temeljiti na plašenju naroda navodnim nasrtajima susjeda, što u BiH uvijek pridonosi i nacionalnom naboju. Da ne bude zabune, to savršeno odgovara HDZ-u, koji će se svojim biračima predstaviti kao zaštitnik od bošnjačkih nasrtaja.

O katastrofalnoj ekonomskoj situaciji u BiH će, konzekventno, biti sve manje riječi.

Trebaju li BiH i Hrvatska rješavati pitanje svoje morske granice arbitražom?

- BiH i Hrvatska su prve države nastale raspadom bivše SFRJ koje su potpisale sporazum o granici, uključujući i granicu na moru, još 1999. godine. Iako ga ni jedna država još nije ratificirala, sporazum propisuje da se privremeno primjenjuje od dana potpisivanja.

S obzirom na to da je sporazum potpisan tek četiri godine nakon agresije na naše dvije zemlje, da se već gotovo 20 godina uspješno primjenjuje, bez bilo kakvih tenzija ili incidenata, da se granica na moru temelji na najmanje kotroverznom principu, crti sredine, te posebno u usporedbi s graničnim sporovima koje Hrvatska te iste dvije decenije vodi sa Slovenijom i Crnom Gorom, bilo bi nadasve nelogično pribjegavati arbitraži.

Ako su ga obje zemlje spremne ratificirati, te ako obje u potpunosti poštuju prava one druge koja proizlaze iz UNCLOS-a, razlozi za arbitražu, ni pravni ni politički, ne postoje.

Upozorili ste na to da su morska granica i most odvojena pitanja. Ipak, neki u BiH inzistiraju na istovremenom rješenju?

– S međunarodnopravne točke gledišta, jesu odvojena.

Sa stajališta međunarodnih odnosa, svaka je zemlja slobodna povezati bilo koja dva pitanja s ciljem promidžbe ili pak zaštite svojih interesa. Evo, pristup Hrvatske EU-i i razgraničenje sa Slovenijom su međunarodnopravno posve odvojena pitanja, no Slovenija i Hrvatska su se Arbitražnim sporazumom iz 2009. čak suglasile da ih zajedno tretiraju.

No, konkretno, ako bi planirani most zatvarao ili ograničavao njezin izlaz na otvoreno more, BiH bi bila posve opravdana u nastojanjima da pitanje tog mosta veže ne samo uz pitanje morske granice, nego i uz bilo koje drugo pitanje svojih odnosa s Hrvatskom.

Prvenstveni je strateški interes svake obalne zemlje, ma koliko duga njezina obala bila, da održi nesmetan pristup obali. Prvobitni planovi Hrvatske da gradi most visine 30 metara ozbiljno su narušavali taj strateški interes Bosne i Hercegovine, te je vezivanje mosta uz pitanje granice u takvim okolnostima bilo posve opravdano.

S druge strane, Bakir Izetbegović i SDA u cijelosti zanemaruju činjenicu da je upravo djelovanjem njegovih prethodnika u Predsjedništvu BiH planirana visina mosta podignuta na 55 metara, a širine između stupova na 200 metara, te pokušavaju pridobiti javnost s potpuno neutemeljenom tezom da bilo kakav most, bez obzira na njegove gabarite, nije dopušten na toj lokaciji.

Ima li za vas išta sporno u gradnji pelješkog mosta? Ima li Hrvatska pravo na taj zahvat?

– Ako je 55 metara visina plovnog puta, što podrazumijeva visinu između crte srednje visoke vode i donje platforme mosta, a širina između stupova 200 metara, interesi i prava BiH zadovoljeni su i zaštićeni.

Naime, visina plovnog puta mostova na Bosporu, nakon Gibraltara strateški najvažnijeg tjesnaca na svijetu kroz koji Gruzija i cijela ruska crnomorska flota ostvaruju pristup oceanima, jest 64 metra, dakle samo devet metara više. Naglašavam da nemam službenu potvrdu da je visina plovnog puta planiranog mosta 55 metara, no ne vidim ni bilo kakav interes Hrvatske da zatvori ili limitira izlaz BiH na otvoreno more.

Kako god, takva službena potvrda pridonijela bi daljnjoj delegitimaciji populističkih teza koje SDA ovih dana plasira.

Može li BiH dobiti koridor otvorenog mora, što neki u BiH također traže? Upozorili ste da ga ni Slovenija nije dobila pa...

– U prestižnoj publikaciji koju je Brill objavio početkom 2014., nalazi se i moj rad o razgraničenjima na Jadranu, a u kojem sam doslovno najavio što će Slovenija tom arbitražnom odlukom dobiti. Prije svega, to nije koridor kakav je Slovenija ranije tražila, nego djelomično izmijenjen režim unutar dijela teritorijalnog mora Hrvatske kojim se ostvaruje "veza" (junction) Slovenije prema otvorenom moru.

Arbitražni tribunal temelj za takvo rješenje nije našao u međunarodnom pravu, nego u samom Arbitražnom sporazumu, koji nalaže uspostavu takve veze.

Da je o sporu odlučivao međunarodni tribunal, koji primjenjuje isključivo međunarodno pravo, Slovenija nikada ne bi dobila takvu "vezu". Kako ne vidim mehanizam kojim bi BiH uvjerila Hrvatsku da se podvrgne arbitraži s takvom odredbom arbitražnog ugovora, kako je to učinila Slovenija blokirajući pristup Hrvatske Europskoj uniji, tako ne vidim mogućnost da BiH za sebe ishodi takvo rješenje.

Istovremeno, BiH, ali i plovila svih drugih država, prema UNCLOS-u ima pravo na neškodljiv prolaz kroz teritorijalno more RH.

Činjenica je, međutim, da je Republika Hrvatska uzurpirala ovo pravo preuzimanjem ravnih polaznih crta bivše SFRJ između rta Proizda i otoka Vodnjaka. UNCLOS, naime, ne dopušta državama primjenu ravnih polaznih crta tako da time odvoje teritorijalno more druge države od otvorenog mora ili isključivoga gospodarskog pojasa.

Preuzimanjem ravnih polaznih crta između navedenih točaka, Hrvatska je odvojila teritorijalno more BiH od otvorenog mora svojim unutarnjim vodama, koje imaju status identičan kopnenom teritoriju, te kroz koje, za razliku od teritorijalnog mora, ne postoji pravo neškodljivog prolaza.

Ni jedan hrvatski dužnosnik ili stručnjak nikada nije osporio ovu činjenicu, no Hrvatska unatoč tome odbija izmijeniti svoj Pomorski zakonik u relevantnom dijelu. To guranje pod tepih ovog pitanja nadasve je nejasno jer daje argumentaciju retrogradnim snagama u BiH, a istovremeno ne donosi korist Hrvatskoj.

Naime, s obzirom na isturenu poziciju otoka Visa, Lastova, Biševa, te posebice Palagruže u odnosu na rt Proizd i otok Vodnjak, ravne polazne crte između te dvije točke ni u kojem smislu ne utječu na širinu teritorijalnog mora RH.

Kako će na koncu, po vašem mišljenju, izgledati morska granica i kada bi mogla biti definirana?

– Nadasve je realno da se ratificira granica dogovorena sporazumom iz 1999. godine. Za to je prijeko potrebno poštovati kako međunarodno pravo, tako i dobrosusjedske odnose.

To uključuje i prihvaćanje da Hrvatska može graditi most čije dimenzije ne narušavaju prava i interese BiH, ali i odustajanje od ravnih polaznih crta između već navedenih točaka.

To također uključuje prihvaćanje sa strane BiH crte sredine kao pravične granice na moru, ali i prihvaćanje sa strane RH da su vrh Kleka i Veliki i Mali školj teritorij BiH.

Ne dođe li do dogovora, koliko je realno da BiH izlobira zaustavljanje gradnje mosta?

– To ovisi o razlozima zbog kojih bi dogovor eventualno izostao, odnosno bi li se radilo o ponovnom snižavanju gabarita planiranog mosta ili o inzistiranju na tome da se nikakav most ne može graditi. Ni jedan takav pristup ne bi bio ni razuman ni utemeljen.