U nastavku dosjea “Sarajevski atentat - smrt Federacije” pod naslovima “Ko je imao razloga da mučki ubije Jozu Leutara: političari ili kriminalci? i „Ubijaju naši, a plaćaju ih Hrvati?”, prošle godine ugašeni sedmičnik Senada Avdića “Slobodna Bosna” 20. marta 1999. godine prenio je tvrdnje neimenovanog visokog dužnosnika AID-a koji je negirao da bošnjačka tajna služba stoji iza atentata na Leutara. 

Liberalna struja

- Jozo je bio tipični predstavnik, možda i jedan od lidera liberalne struje u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. On nije sudjelovao na bilo kakav način u ratnim zločinima, nema ni kolektivnih ni pojedinačnih neprijatelja u bošnjačkom narodu - izjavio je za "Slobodnu Bosnu" u četvrtak visoki dužnosnik Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID), odmah nakon atentata izvršenog 16. marta 1999. u Sarajevu.  

S duge strane, SB u nastavku prenosi tvrdnju jednog pripadnika Federalnog MUP-a koji je Leutara poznavao više od dvije decenije, a koji je izrazio uvjerenje da je atentat na Leutara “nedvosmislena poruka hrvatskom narodu u Sarajevu, kao što su to bile i eksplozije na hrvatskim i katoličkim objektima uoči dolaska pape Ivana Pavla Drugog”.

- Mi smo u federalnom MUP-u sve te terorističke akte dokumentirali, identificirali počinioce, ali ta je dokumentacija još uvijek u ladicama i kasama najviših funkcionera FMUP-a i države! Nijedan od tih slučajeva nije sudski procesuiran. Za mene, koji sam sudjelovao u tim istražnim radnjama, koji sam vjerovao da je Sarajevo kao multietnički grad moguće, to je porazno jer sam se uvjerio da teroristi imaju snažno uporište u policiji, tajnoj službi, državi, tužilaštvima! - prenijela je izjavu “Slobodna Bosna” i nastavila:

- Ovaj visoki policijski dužnosnik dodaje kako je svojim dolaskom u Sarajevo, odmah po potpisivanju Vašingtonskog sporazuma, Leutar iskazao želju za zajedničkim radom i jedinstvenim FMUP-om.

Da je radio Munja...

"Ali s kim ga je mogao graditi. S jedne strane su bili pritisci tvrdolinijaša iz Hercegovine, koji nisu željeli ništa zajedničko, a s druge bošnjačka otvorena namjera da uspostave vlastiti paralelni sistem. Dok je Leutar sjedio u Sarajevu, početkom 1996. godine njegov ministar Alispahić je uz pomoć iranskih instruktora organizirao obuku terorista na Pogorelici", kaže ovaj policajac i dodaje: "Nedavno je na skupu u središnjoj Bosni povodom napada na hrvatske policajce, gdje je bio okupljen najviši policijski vrh, jedan hrvatski policijski čelnik, mislim da se preziva Vukoje, rekao: Gospodo Bošnjaci, mi vama nećemo vjerovati dok god ste više političari nego profesionalci. Ja vas uvjeravam da kada bismo, umjesto sa Vama, surađivali sa profesionalnim policajcima kakav je Munir Alibabić, vrlo brzo ova ubojstva bismo riješili i zajednički radili" - navodi se u tekstu “Slobodne Bosne” otprije 18 godina, gdje se dalje tvrdi:

- Atentat na Jozu Leutara se u potpunosti uklapa u mozaik napada na hrvatske policajce koji se već dvije godine odvijaju na području središnje BiH. Ubijeni i ranjeni hrvatski policajci u Travniku i okolini po pravilu su pripadali "umjerenoj struji", mahom je riječ o ljudima koji nisu imali privatnih neprijatelja, kao što ih nije imao ni Jozo Leutar – objavila je “Slobodna Bosna” 20. marta 1999.

Svjedok u redakciji “Slobodne Bosne”: Stigao je zadatak da sljedeća žrtva bude hrvatski policajac! 

- Osoba koja je prije nekoliko mjeseci došla u redakciju "Slobodne Bosne" i rekla da više ne želi sudjelovati u terorističkim akcijama ispričala nam je kako je "mjera prevršena" kada je stigao zadatak da sljedeća žrtva bude hrvatski policajac koji je sve vrijeme rata živio u Travniku i kojeg svako u ovom gradu cijeni kao izuzetno poštenu i moralnu ličnost.

"Ja nisam želio sudjelovati u njegovom ubojstvu, po cijenu da "gazde" odluče likvidirati mene", kazao je u redakciji "Slobodne Bosne" čovjek koji je, po vlastitom priznanju, nekoliko godina aktivno bio uključen u terorističke napade na Hrvate središnje Bosne i koji je, po našim saznanjima, vrlo brzo nakon priznanja našao utočište u zapadnoj Evropi, nikad ne ispričavši priču do kraja – pisala je “Slobodna Bosna” 20. marta 1999. godine.

"Ubijaju ih naši, plaćaju Hrvati!"

- Visoki policijski dužnosnik Bošnjak iz centralne Bosne, dobro upućen u terorističke kanale, prije nekoliko nedjelja na pitanje urednika "Slobodne Bosne" ko ubija Hrvate u Travniku, odgovorio je: "Ubijaju ih naši, koje plaćaju Hrvati!"

Međutim, teško je dokučiti zbog čega su se teroristi opredijelili upravo za napade na policajce, kada je mnogo bezopasnije i jednostavnije ubijati obične, nenaoružane ljude, povratnike, kakva je praksa u Stocu, Čapljini ili Drvaru... - piše SB u tekstu otprije 18 godina.

OHR: Leutar hrabro vodio borbu protiv korupcije u BiH

- Ured visokog predstavnika u svom saopćenju za javnost kaže: "OHR je svjestan čvrstog stava koji je gospodin Leutar zauzeo u borbi protiv korupcije u Bosni i Hercegovini i želio bi odati priznanje hrabrosti i vodstvu koje je ispoljio u toj borbi". Nakon tog saopštenja, mnogi su Leutarov angažman u borbi protiv korupcije odmah povezali s hapšenjem Joze Perića Tukeše, vlasnika stolačkog koncerna "Renner".

On je polovicom januara ove godine uhapšen pod optužbom da je kriminalom izgradio svoje poslovno carstvo. Međutim, zbog nedostatka dokaza Tukeša je oslobođen 8. marta. Prema provjerenim informacijama SB, doministar Leutar nije imao gotovo nikakve izravne veze sa ovim slučajem. Hapšenje Joze Perića izvela je specijalna hrvatska jedinica MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona, po nalogu kantonalnog ministra Dragana Mandića, ali se pouzdano zna da je iza te akcije stajao najuži vrh HDZ-a BiH. Osim toga, gotovo je suludo povjerovati da bi Tukeša, sve i da se želio osvetiti, došao u Sarajevo kada se zna da je doministar Leutar skoro svaki slobodni vikend provodio sa suprugom u obližnjem Neumu.

No, doministar FMUP-a Jozo Leutar je na dužnosti koju je obnašao imao saznanja o korupciji na čitavoj teritoriji Federacije, bio je blizak suradnik Antikorupcionog tima koji je formirao OHR te se umiješanost krupnog kriminala u atentat na njega teško može vezivati isključivo za krupne kriminalce s "hrvatskih teritorija"! – zaključila je “Slobodna Bosna” u dosjeu od 20. marta 1999. godine.

(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)