Obični policajci i zatvorski stražari nisu imali pojma: dvojica policajaca CSB-a Zenica su 21. marta 1994. u 4.50 sati stigla u pritvor KPD Zenica, s nalogom da vode Al-Gahtanija u Sarajevo. Nadzornik odjeljenja pritvora KP doma u Zenici Edin Bilić je u rano jutro nazvao Đuru Globleka, tadašnjeg predsjednika Višeg suda u Zenici, tražeći njegovu usmenu saglasnost. Globlek se složio da se Al-Gahtani preda radnicima MUP-a Omeru Rizvanoviću i Muradifu Pervanu.

Bosanski jezik

Ovako u nastavku teksta Esada Hećimovića magazin “Dani” nastavlja opisivati detalje slučaja “Al-Gahtani” u broju od 8. marta 2002. godine. Dalje se u tekstu obrazlaže da je zadatak provođen u strogoj tajnosti.

- MUP RBiH je svojom depešom br. 02/02-488 od 24. marta 1994. godine, tri dana nakon otmice, raspisao potragu za otmičarima Abdula Hadija Al-Gahtanija. Policajci SJB u Zenici Rizvanović i Pervan su tek 5. aprila dali u CSB Zenica izjave o okolnostima pod kojima se dogodila otmica. U svojoj izjavi policajac Muradif Pervan je rekao da su "taj zadatak dobili iz CSB Zenica i on se trebao odvijati u strogoj tajnosti": "U KPD Zenica došli smo oko 04.50 časova, gdje smo upoznali komandira straže i komandira istražnog zatvora Bilića o naredbi suda. Potom smo Al-Gahtanija preuzeli, stavili mu lisice na ruke i uputili se s vozilom Landrover prema Sarajevu."

Već u Novom Radakovu, naselju na izlazu iz Zenice prema Sarajevu, vozilo se zaustavilo zbog kvara na sistemu napajanja gorivom. Policajci su obavijestili pretpostavljene, nakon čega su dobili vozilo marke Golf kojim su se uputili dalje pravcem Lašva prema selu Dusina. Ovo je alternativni put kojim se tokom rata putovalo prema Sarajevu, jer glavni put nije bilo moguće koristiti od maja 1992. godine.

U blizini sela Dusina, na jednoj krivini, policajci su primijetili jedno zaustavljeno vozilo marke Golf, sive boje i zaprljanih registarskih oznaka. Primijetili su i jedno lice u civilnoj odjeći u blizini ovog vozila. Nisu mogli da zaobiđu vozilo parkirano na krivini. Zaustavili su se: "Tada se lice koje je bilo nagnuto nad motorom naglo okrenulo i uperilo automatsku pušku u nas. Mi smo od tog lica bili udaljeni jedan metar. Ovo lice je na bosanskom jeziku naredilo da izađemo iz našeg vozila. Rekao je da nam se neće ništa desiti ako mu predamo lice koje vozimo. Ponovio je da ga zanima samo ovo lice", izjavio je kasnije policajac Pervan.

Napadači u civilu

Policajci su opisali i maskirane otmičare: "Ovaj napadač je imao civilnu odjeću, a na glavi kapuljaču sa otvorima za oči i na rukama je imao crne rukavice. U isto vrijeme, iza parkiranog vozila vidio sam još tri naoružana, maskirana lica sa uperenim cijevima u nas. Dvojica su blokirala naše vozilo sa bočnih strana do vrata. Sva ova lica su bila obučena u civilna odijela sa maskama na glavi i otvorima za oči. Na rukama su imali rukavice. Visine su oko 1,75 do 1,80 cm. Na nogama su imali kožne čizme, ali mislim da nisu vojničke. Oni s nama nisu razgovarali."

Policajci su procijenili da su nemoćni da spriječe otmicu Al-Gahtanija i poslušali napadače. Otmičari otmičara su ušli u vozilo, izveli Al-Gahtanija i prešli u svoj Golf. Odvezli su se ka Dusini. Kada se Pervan javio u CSB, rečeno mu je da odmah napuste lice mjesta i vrate se u Zenicu, gdje su stigli oko 09.15 i o svemu upoznali načelnika Centra Asima Fazlića.

Informaciju o sprovođenju Abdula Hadija Al-Gahtanija iz Zenice u Sarajevo, na osnovu ovih činjenica, imali su istražni sudija Nevzeta Boljanović u Sarajevu, ministar unutrašnjih poslova Bakir Alispahić i načelnik CSB Zenica Asim Fazlić, te njihovi najbliži suradnici. U KPD Zenica su upoznati sa naredbom tek po dolasku policajaca 21. marta 1994. oko 4.50 ujutro. Predsjednik Višeg suda u Zenici je upoznat u jutarnjim satima, tako da je samo dao usmenu saglasnost. Izjave policajaca Rizvanovića i Pervana potvrđuju da se zadatak koji su dobili iz CSB Zenica morao provesti u strogoj tajnosti radi bezbjednog izmještanja.

Ko je naredbodavac? Dakle, informaciju o putu i vremenu prolaska okrivljenog Abdula Hadija Al-Gahtanija imali su samo sarajevski sudija, ministar Alispahić i načelnik CSB Zenica Fazlić, koji su je, zajedno sa saradnicima, morali čuvati u strogoj tajnosti. Kako su otmičari, ipak, znali za vrijeme i mjesto na kome treba pripremiti otmicu? Zašto su se sudije i policajci uopće odlučili na rizično sprovođenje okrivljenog? Na ova i brojna druga pitanja nikada niko nije odgovorio – pisao je Hećimović u tekstu u “Danima” 8. marta 2002. godine.

Sudu dostavljena samo službena zabilješka

- Očito je da je do informacija o samoj otmici čak i Viši sud u Zenici dolazio tek nakon insistiranja u Ministarstvu unutrašnjih poslova - Centru službi bezbjednosti u Zenici. Tako je istražni sudija Višeg suda u Zenici 28. marta zatražio detaljnije informacije o otmici, kako bi sud mogao donijeti adekvatne odluke u vezi sa daljim tokom ovog krivičnog postupka. Sudu je do tada dostavljena samo službena zabilješka od 23. marta o preduzetom odvođenju pritvorenika iz KPD Zenica, te o njegovoj otmici. Sudski proces je nastavljen – navodi se u tekstu o slučaju “Al-Gahtani”. 

(Sutra: Šta je Al-Gahtani priznao prije svog nestanka; Zašto je suđenje bilo zatvoreno za javnost; Zašto je ostao nepoznat identitet ključnog naredbodavca - opisanog kao oficir koji je naredio ubistva Engleza i izvršio ubistvo Paula Goodala)