Vijest da uveliko radi na novom albumu zasigurno je obradovala brojne poštovaoce lika i djela Massima Savića (55), jednog od najpopularnijih regionalnih pjevača. Njegov posljednji album “1 dan ljubavi” objavljen je prije dvije godine.  

Uvijek nekako izdvojen od bendova svoje i kasnijih generacija, Massimo je nestajao sa scene pa se vraćao, birajući neobičan put u karijeri, ali uvijek na svjež i prepoznatljiv način. Sigurnim koracima utabao je svoj muzički put, koji traje već 32 godine, a za sobom je povukao kako mlađu, tako i stariju generaciju.

Angažman i ljubav

Čarolija koju je posljednji put poklonio Sarajlijama na koncertu u dvorani Skenderija, ponovit će se ubrzo, otkrio nam je Massimo, samo će ovog puta biti druga lokacija.

U velikom intervjuu za “Dnevni avaz” popularni hrvatski muzičar otkrio je datum novog gostovanja u bh. prijestonici, dotičući se novog albuma, ali je govorio i o svakodnevnim dešavanjima u regionu i situaciji, na koju, kako kaže, nikako ne može ostati imun.

Razgovor smo, ipak, počeli aktuelnom informacijom da snima novi album, od kojeg publika, kaže, može očekivati maksimalan angažman, ljubav te izuzetnu sinergiju svih uključenih u projekt.

- Morate znati da je u mom slučaju pokretanje snimanja novog albuma također i pokretanje velikog broja ljudi posvećenih tome da se napravi album s najboljim mogućim pjesmama, o kojima se brinem ja, do svih ostalih aspekata rada na jednom takvom projektu.

Koliko će se pjesama naći na albumu, hoće li to biti album u Vašem stilu ili publika može očekivati nešto sasvim novo?

- Broj pjesama u mom slučaju uvijek bude između 12 i 15, ovisno o količini materijala u trenutku završavanja projekta. No, kako živimo, ipak, u vremenu izdvajanja esencije iz pojedinih dijelova, tako nastaju singlovi. Već sam imao dva singla koja pripadaju ovom albumu. Prije izlaska albuma, objavit ćemo još jedan singl i tek nakon toga ćemo objaviti album, sa svim preostalim pjesmama.

Drugi pokušaj

U kakvim trenucima nastaju najbolje pjesme? Koja ih emocija pokreće?

- Kada ja pišem, pišem na svoj način, tako i svi kompozitori koji rade sa mnom, rade na svoj način i odluče mi poslati djelo koje je u skici, koje je u razvoju i nadaju se da ću pjesmu uvrstiti na album. O pjesmi odlučujem vrlo brzo.

Veoma mi je malo vremena potrebno da znam hoće li neka pjesma odgovarati mom načinu rada tako da s tim nemam problema.

A kada nastaje problem?

- Problem je u ogromnoj količini prijedloga koji mi stižu na stol, a ja to sve želim preslušati, moram analizirati, ukoliko se nađem u situaciji da moram samom kompozitoru izreći svoje stavove. Žao mi je što se ne mogu javiti svima, ali nadam se da oni kojima se nisam javio, pretpostavljaju da je na toj liniji negdje i moj odgovor. Ali, čak i kompozitorima kojima se javim, a nisu zadovoljili, uvijek kažem da prvi pokušaj ne mora upaliti, ali da neki drugi pokušaj apsolutno može upaliti.

Jeste li za neku svoju pjesmu posebno vezani i zbog čega?

- Svaka pjesma je kao moje dijete pa ne mogu reći da neku volim više od druge.

Jeste li ikada zapjevali neki narodnjak?

- Apsolutno nikada, jer ne znam pjevati ništa od toga. Sigurno ste se i nasmijali sada malo, ali stvarno ne lažem. Ne znam nijednu jedinu pjesmu koju zovete narodnjakom. Čak miješam narodnjake s nekim partizanskim pjesmama. Zbog toga što sam veliki dio svojih krucijalnih godina proveo van ovih prostora, dosta u Italiji, u Australiji, nešto u Švedskoj, pa možda i jedna cijela godina se može provući pod putovanja, nedostaju mi neke serije koje su išle na TV–u, možda mi, jednostavno, mirisi nekih godina nisu jasni, jer me nije tu bilo. Ali, stvarno taj muzički svijet niti poznajem, niti imam želju poznavati, niti imam vremena upoznavati.

Isključujete li se iz svakodnevnih dešavanja u regionu i svijetu ili, ipak, na neki način djeluju na Vas?

- Nikako se ne isključujem. Neko sam ko prati politička dešavanja u svojoj zemlji, u regiji i u svijetu. Imam vrlo definirano mišljenje o svemu. Ali, s obzirom na to da to nije moj posao, onda mi se ne da biti Don Kihot koji se zalijeće u vjetrenjače. Dakle, sumnjam da mogu išta promijeniti, ali da imam svoj stav o svemu, to apsolutno.

Na koncu, kada se vidimo u Sarajevu?

- Obožavam Sarajevo i stižem uskoro. U Bosanskom kulturnom centru nastupit ću 12. februara 2018. Vidimo se, baš se veselim koncertu.

Slušam muziku kojoj je misija prosvjetljavanje čovjeka

Kada se osamite, šta slušate, šta čitate u svoja četiri zida, kako se opuštate?

- U posljednje vrijeme čitam samo knjige koje dobijem kao poklon. Glupo mi ih je ostaviti na polici i ne pročitati, jer su to dragi pokloni od dragih prijatelja. Pa, evo, sada upravo čitam biografiju Dejvida Bouvija (David Bowie) “Starman”. A ono što slušam je raznovrsno. Mogu se zaustaviti na nekom dobrom klasičnom koncertu koji upravo gledam na televiziji, mogu otići na YouTube pa poslušati Majlsa Dejvisa (Miles Davis) ili “Manic Street Preachers” ili “Arctic Monkeys”. Slušam muziku kojoj je misija prosvjetljavanje čovjeka, a ne kontaminacija i nazadovanje uma.

Meni su neki ljudi Sarajevo

- Imam ritual kada dođem u Sarajevo. Kada dođem, zna se gdje ću biti, zna se gdje ću otići nešto pojesti, zna se s kojim ću se ljudima prije čuti, pa ćemo se možda i sresti. Znam da će me nazvati Želimir Altarac Čičak, da porazgovaramo u njegovoj emisiji. Meni neki ljudi jesu Sarajevo i veoma mi je drago uvijek vidjeti i Sarajevo i sve te ljude.

Kad bokser Mango želi pažnju...

Poznata je Vaša ljubav prema psima. Jeste li angažirani oko ovih ljubimaca?

- Biti angažiran oko pasa iz naslonjača svoje dnevne sobe ne znači ništa, a ja nisam taj tip angažera. Nemam previše slobodnog vremena, ali ono slobodno vrijeme koje imam, nastojim maksimalno iskoristiti za socijalni život, a bogami, i moj njemački bokser Mango sve više zahtijeva od mene u smislu igre, šetnje, života u prirodi…