Saliha Osmanović jedna je od Srebreničanki koje su smogle snage da u procesu koji se u Haškom tribunalu vodio protiv Ratka Mladića sjedne na klupu za svjedoke i iznese tešku istinu o zločinima počinjenim pod njegovom komandom.  

Starijeg Salihinog sina Edina, srednjoškolca, nekoliko dana prije pada Srebrenice ubila je granata ispaljena sa srpskih položaja iznad grada. 

Nermin, učenik osmog razreda osnovne škole, ubijen je osam dana nakon pogibije brata. Svijet je obišao videosnimak u kojem Ramo Osmanović, nakon zarobljavanja, po naredbi Mladićevih vojnika, doziva sina Nermina da izađe iz šume gdje se skrivao i dođe „kod Srba“.

Bez straha

Ne zna se, kaže Saliha, je li Nermin tada došao kod oca, ali su, sudeći prema grobnicama u kojima su pronađeni njihovi posmrtni ostaci, ubijeni na različitim lokacijama. Ramo i Nermin ukopani su u mezarju u Potočarima, dok je Edin ukopan na mezarju Kazani u Srebrenici. 

Ubijeni su joj još mnogi drugi članovi porodice. Nije je, veli, bilo strah svjedočiti. Ušla je u sudnicu, priča, i dobila takvu snagu da je sama sebe iznenadila načinom na koji je odgovarala na pitanja tužilaca, sudija, ali i Mladićevih advokata. 

- Kako sam zakoračila u sudnicu i ugledala Mladića kako sjedi između dva policajca, umalo da ne poviknem: „Pa gdje nestade tvoja sila, krvniče?“ Pustiše onaj snimak gdje Ramo doziva Nermina, ja utrnula, ali se ne dam. Vidim u sudnici neki plaču, a zločinac se vrti na stolici, češe po glavi, trlja po licu, čas me pogleda, čas okrene glavu... Nisam dozvolila da me slabost obuzme, neka moji sinovi Edin i Nermin i moj Ramo čuju da zločincima nisam halalila – potpuno mirna priča nam Saliha, uvjerena da će sudije u Hagu osuditi Mladića da „nikad ne izađe iz zatvora“.

Bila u blizini

Saliha je, prisjeća se, u Hag pozvana kao svjedok Tužilaštva, jer se u danu kada je Mladić sa svojom pratnjom došao u Potočare nalazila u njegovoj neposrednoj blizini. Upamtila je, veli, svaku njegovu tada izgovorenu riječ i ne krije da se i ona, kao i hiljade drugih, nadala da se neće dogoditi zlo koje se kasnije dogodilo.

Ko pobi toliki narod

- Nudili su oni meni da svjedočim kao zaštićeni svjedok. Velim, neću, hoću da govorim javno. Njegov advokat meni kaže: „Pa Mladić je dijelio vama čokolade, hljebove…“, a ja mu velim jeste, ali, kad je tako human, ko pobi toliki naš narod. Okrenem se Mladiću, gledam ga pravo u oči i pitam da li može da spava, da jede, da li ga imalo grize savjest za ono što je uradio, a on jednako uvrće glavom... Ni on ni njegov advokat ništa mi nisu odgovorili - priča Saliha.

Da ga stigne zaslužena kazna

Na kraju našeg razgovora, priznala nam je Saliha, žarko je željela danas biti u Hagu, ali, nažalost, nije imala s kim otići. 

Gledat će, kaže, televizijski prijenos izricanja presude i upućivati dove Allahu da „zločinca stigne zaslužena kazna“.