Žalbeno vijeće Haškog tribunala osudilo je šestorku tzv. Herceg-Bosne na ukupno 111 godina.
Haški sud izrekao je osuđujuće presude šestorici Hrvata iz BiH.
Bivši predsjednik Vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, ministar odbrane Bruno Stojić na 20 godina zatvora, dvojica načelnika stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina, komandant Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić na 16 godina, a načelnik Odjela za zarobljene Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Borbene aktivnosti
Najviše reakcija izazvao je dio presude koji se odnosi na rušenje Starog mosta u Mostaru. Donosimo dio presude koji se odnosi na taj zločin.
- Žalbeno vijeće ustanovilo je da je tokom 8. novembra 1993. jedan tenk HVO-a pucao na Stari most u Mostaru, dovodeći ga na ivicu da, već, uvečer bude srušen.
Žalbeno vijeće, također, je ustanovilo da je Stari most bio od suštinskog značaja za borbene aktivnosti i da je u vrijeme napada bio vojna meta, s obzirom na to da bi, ako bi bio srušen, praktično presjekao sve mogućnosti Armiji BiH da nastavi sa snabdijevanjem jedinica i njihovim operacijama.
Uništenje Starog mosta rezultiralo je, bukvalno, totalnoj izolaciji određenih naselja i imalo je ogroman psihološki utjecaj na bošnjačku populaciju Mostara, stoga je Žalbeno vijeće zaključilo da je učinak rušenja bio neproporcijalan konkretnoj i direktnoj vojnoj dobiti koja je očekivana.
Žalbeno vijeće je, također, zaključilo da je HVO uništio Stari most kako bi uništio moral bošnjačke populacije, pa je stoga stava da je HVO počinio nepotrebno bezobzirno uništenje koje nije bilo opravdano vojnom potrebom.
Stojić, Praljak i Petković doveli su pod upitnik nalaze Prvostepenog vijeća koja se tiču ovih događaja.
Stojić navodi da se Prvostepeno vijeće fokusiralo na stvarnu štetu umjesto da pažnju obrati na razumnu, očekivanu štetu te da nije uspjelo da utvrdi štetu prouzrokovanu stvarnim potrebama kao i da je više pažnje trebalo posvetiti Starom mostu kao krucijalnom vojnom cilju.
Praljak i Petković su stava da je Prvostepeno vijeće napravilo grešku u procjeni razmjera. Tužilaštvo je odgovorilo da Stojić, Praljak i Petković nisu ukazali na pogreške da Prvostepeno vijeće nije dalo pretjerano značaja u segmentu očekivane vojne prednosti te da je to Vijeće ispravno ustanovio da je primarni cilj HVO-a bio da izazove psihološki, ali i fizički bol populacije.
Bezobzirno uništavanje
Žalbeno vijeće je ustanovilo, uz izdvojeno mišljenje sudije Pokara, da s obzirom na to da je Stari most bio vojna meta u vrijeme napada i da je njegovo uništenje davalo ključnu vojnu prednost, on ne može biti smatran i sam po sebi nije takva meta koja se može bezobzirno razoriti, bez adekvatne vojne potrebe. Pravno stanovište Žalbenog vijeća je, a sudija Pokar je i ovdje izdvojio svoje mišljenje, da je zahtjevani element zločina nezadovoljavajući, te stoga odbija nalaze da je u ovom slučaju Tužilaštvu dalo dokaze da je uništenje Starog mosta akt zločina bezobzirnog uništavanja gradova, gradića ili sela ili uništavanje koje nije opravdano vojnom nuždom.
Žalbeno vijeće na temelju ovoga ustanovilo je osnov da utvrdi da je HVO učinio progon i nezakonito teroriziranje civilnog stanovništva kada je uništio Stari most.
