Na današnji dan, 9. januara 1954. godine, u Tuzli je rođen veliki bh. košarkaš i sportista – Mirza Delibašić Kinđe.
Osim po vrhunskim sportskim rezultatima, Delibašić je ostao upamćen i po ljudskim vrijednostima.
Kinđe, hvala ti...
O Kinđetu su ispisane knjige, ne samo u njegovoj rodnoj Bosni i Hercegovini, već u cijelom regionu, Evropi, svijetu...
Najbolji bh. sportista svih vremena umro 8. decembra 2001. godine. "Avaz" je bio tog tužnog decembra kao isvake godine na Kindžetovom grobu u Aleji velikana na Gradskom groblju Bare, gdje su njegova porodica i najbliži po 17. put odali počast najvećem sportisti Bosne i Hercegovine.
"Avaz" je na dan rođenja slavnog košarkaša Bosne i Real Madrida, kontaktirao Danku Delibašića, sina rahmetli Mirze, koji je za naš portal dao svoju ispovijest:
Danas bi mi starom bio 64. rođendan.
Mama bi napravila svega, došli bi Dario i ja s djecom i ženama. Bilo bi tu još društva i rodbine. Djeca bi se igrala, a mi bismo jeli, otvorili flašu vina... (vjerovatno bismo otvorili 7-8 flaša).
Slavica i Dario bi vodili glavnu riječ, a tata i ja bismo se gledali, očima odobravali ili čudili. Smijali bismo se i, ono što je najljepše, razumijeli. Uvijek smo shvatali jedan drugog. Tako smo i šetali, sinhronizirano. Jednake pauze smo pravili prije povlačenja naredne karte, kada bismo igrali remija.
Začuđujući stepen razumijevanja je postojao između Mirze i mene, s obzirom da ga i do 15. godine nisam imao nešto previše pored sebe. Volio bih to postići sa svojom djecom. Volio bih još više da je on u prilici da postigne isto sa mojom Livijom.
Mark Twain je jednom rekao: "kada sam imao 14 godina, nisam imao nešto prepametnog oca, ali kada sam napunio 21, nisam mogao da vjerujem koliko je stari naučio za tih 7 godina".
Uspjesi i trofeji
Ja sam sa 15 godina znao da imam vanserijskog oca. Bio sam svjestan da ga neću imati još dugo. Šesnaest godina kasnije osjećam veliku tugu i žalost, znajući da sam jedan od rijetkih 31-godišnjaka koji je i dalje svjestan njegove veličine i plemenitosti.
Sportski uspjesi i trofeji mog tate nalaze se u sportskim enciklopedijama širom svijeta, ali ko je još budala da čita te gluposti...