Dok se kroz maglu i loše puteve provlačimo kako bismo stigli do dragulja Nacionalnog parka „Una“ kojem svi putevi vode - Štrbačkog buka, prolazimo kroz Orašac, čiji nas mještani pozdravljaju, naviknuti na nepoznata lica i turiste koji svakodnevno prolaze.
Stižemo do cilja, a tamo nas srdačno dočekuje Jasmin Smailagić, „unski rendžer“, Bišćanima poznatiji kao Šeki. Umjesto uobičajeno, on nas pozdravlja kroz smijeh: „Je li vam od Orašca po ure trebalo? Ovo je prirodna gimnastika“, opisujući tako loš put koji vodi do Štrbačkog buka. „Kažu da će napraviti, samo pitanje je kad“, kaže Šeki i dodaje:
- Ali, sve se to zaboravi kada se vidi ljepota Une, nema te slike koja ovo može objasniti i dočarati.
Svi oduševljeni
I zaista je tako. Štrbački buk, slap jedinstven u svojoj posebnosti, zasipa milijardama maglenih prozirnih iglica, a huk ulijeva strahopoštovanje prema ovom čudu na jedinstvenoj Uni. Najljepši je ovo dio Nacionalnog parka, potvrdit će mnogi, ali i najposjećeniji.
- Prošla turistička godina bolja je od svih prethodnih. Ljetos su bili turisti iz Emirata, Grčke, Španije, Argentine, Austrije, Njemačke, Italije i svih susjednih zemalja. Prezadovoljni smo i zimi. Iako je hladno, uvijek nekoga ima. Svi odlaze s osmijehom i, što nam je najvažnije, svi se vraćaju - zadovoljan je Smailagić.
Zatječemo tu Admira Imamovića, turističkog vodiča, s grupom iz Omana.
- Ovo se mora vidjeti. Nikakav opis tu ne pomaže. Svi smo oduševljeni, jednako ostavlja bez daha bio tu prvi ili deseti put. Savršeno je, i ljeti i zimi – govori Imamović.