U trećoj epizodi dokumentarnog serijala o političkim ubistvima autorice Arijane Saračević-Helać, emitiranoj na Federalnoj TV 2012. godine, neotkrivanje motiva, nalogodavaca i izvršilaca atentata na federalnog doministra policije Jozu Leutara nazvano je najvećom pravosudnom mrljom u postratnoj Bosni i Hercegovini. I, skoro 19 godina poslije, ovo političko ubistvo još nije riješeno. 

Dva fakulteta 

- Zamjenik ministra unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine Jozo Leutar preminuo je 28. marta 1999. godine u Kliničkom centru Koševo, nakon što je dvanaest dana ranije njegov službeni automobil raznijela eksplozija u sarajevskom naselju Ciglane – podsjeća se na početku ove emisije te, također, donose svjedočenja.

Željko Ćosić, vozač Joze Leutara:

- Skupa smo bili u stanu, zajedno spavali, zajedno jeli, zajedno šetali. Skupa smo krenuli tog jutra i s Ciglana na posao. Išli smo do samog raskrižja i malo smo čekali, ne znam tačno, dvije-tri minute na ulaz na glavni put s Ciglana prema Američkom veleposlanstvu i kada sam stao na semaforu, odjednom je bila eksplozija – prisjetio se Ćosić, a u nastavku priloga donesena je kratka Leutarova biografija.

- Jozo Leutar je rođen 23. septembra 1953. godine u Livnu. Srednju policijsku školu završio je u Sarajevu. Fakultet kriminalistike je završio u Zagrebu, a Fakultet političkih nauka u Sarajevu.

Oduvijek u policiji

Cijeli je život radio u policiji, najprije kao saobraćajni policajac, potom u službi tadašnje državne sigurnosti, a kasnije je sve do 1992. u policiji grada Sarajeva obavljao poslove načelnika krim-službe. Od 1992. bio je zamjenik načelnika Policijske uprave Travnik i zapovjednik brigade HVO-a.

Nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma 1994. i uspostavljanja Federacije Bosne i Hercegovine, imenovan je za zamjenika ministra unutrašnjih poslova u Vladi Federacije, gdje je radio do atentata 16. marta 1999. - istaknuto je u dokumentarcu.

Da se ne izgubi duša...

Ivica Leutar, sin Joze Leutara:

- Tata je, ono što kažu, još od ranog djetinjstva svog teškog života uvijek gledao na moralne vrijednosti, na poštenje, na ljudskost. Uvijek se bojao i govorio: „Poslovi su ružni, život je ružan, da se ne izgubi ta duša...” Uvijek se borio da radi po zakonu, jer je govorio da je to najbolji i najljepši život - posvjedočio je Ivica Leutar u emisiji FTV-a. 

(Sutra: Istraga je krenula u dva pravca)