Velike količine hrane svakodnevno se nađu na deponijama bh. gradova, a nadležne institucije i stručnjaci apeliraju na edukaciju potrošača i primjenu prakse evropskih zemalja koja bi mogla smanjiti ovaj problem, dok širom regije i Evrope milioni ljudi gladuju.

Prema rezultatima godišnjih analiza javnih preduzeća, građani Sarajeva, Tuzle i Banje Luke dnevno bace najmanje 500 tona hrane. Bitno je naglasiti da se podaci odnose na regionalne deponije za kompletnu tuzlansku i banjalučku regiju, dok se istraživanje za glavni grad BiH odnosi samo na gradsku deponiju.

Osim namirnica koje završe u kontejnerima, veliki problem je i hrana koja propada u fabrikama, skladištima, trgovinama.

Radili analize

Naši susjedi u Hrvatskoj godišnje bace oko 400.000 tona hrane. Da je ovo regionalni problem, pokazuje i inicijativa Udruženja „Banka hrane“ iz Podgorice koje je proteklih dana zvanično Vladi Crne Gore uputilo apelaciju da sistemski počne rješavati ovaj problem.

Članovi Udruženja ističu da hranu bacaju proizvođači, trgovački lanci, ugostitelji, ali i građani, te da bi se veliki dio onog što se baci moglo poslužiti u narodnim kuhinjama.

Nažalost, u našoj državi svijest o problemu bacanja hrane je na vrlo niskom nivou, što potvrđuje i portparol sarajevskog preduzeća „Rad“ Mirza Ramić.

 - Radili smo i analize otpada na sarajevskoj deponiji, u posljednje vrijeme primjećujemo i blago povećanje ambalažnog otpada (plastike), ali i dalje ima značajan udio sirovina koje se mogu reciklirati. Tačnije smeđeg i zelenog otpada koji se može kompostirati kako bi se smanjila godišnja količina otpada koja iznosi oko 20.000 kubnih metara – ističe Ramić.

Dodaje da veliki problem predstavlja sortiranje otpada, jer se i otpad koji je moguće reciklirati „prlja“ u kontejnerima.

 - Pored svega što se nađe u kontejnerima, zaista ima mnogo hrane i ostataka hrane. Prema našim analizama, čak hrana čini udio od oko 10 posto ukupnog dnevnog otpada u Sarajevu. Dakle, ako uzmemo u obzir da Sarajevo na dnevnoj bazi proizvede između 600 i 650 tona otpada, onda je jasno da je u tom otpadu između 60 i 65 tona hrane koja dnevno završi na deponiji – naglasio je Ramić.

Bolje iskoristiti

Prema njegovim riječima, česte su situacije da u kontejnerima, naročito pored tržnih centara i otvorenih pijaca, zaposlenici „Rada“ pronalaze pune gajbe voća i povrća ili drugih prehrambenih proizvoda.

- Neki su počeli truhnuti, a nekima je istekao rok trajanja. Mislim da bi se ovaj otpad mogao bolje iskoristiti – zaključio je Ramić.

Nepostojanje zakonske regulative u ovoj oblasti predstavlja problem za našu državu, a kako nam je pojasnio direktor Agencije za sigurnost hrane Džemil Hajrić, prema procjenama Organizacije za poljoprivredu i hranu Ujedinjenih naroda (FAO), na globalnom nivou godišnje se baci oko trećina ukupno proizvedene hrane, što iznosi oko 1,3 milijarde tona godišnje.

- Hrana se baca u cijelom proizvodnom lancu, od proizvođača do potrošača, zbog različitih razloga. S obzirom na sve veće potrebe za hranom na globalnom nivou koje su uzrokovane porastom broja stanovništva, te istovremeno velike gubitke hrane, posljednjih nekoliko godina u naučnim i stručnim, a sve više i u političkim krugovima, vodi se široka javna rasprava o mogućnostima da se takva situacija prevaziđe – pojasnio je Hajrić.

Dodao je da je odlaganje otpada, pa tako i onog iz prehrambene industrije i domaćinstva, uključujući hranu, važno pitanje, ali njegovo reguliranje nije u nadležnosti Agencije za sigurnost hrane BiH.

- S obzirom na to da i sami potrošači mogu značajno utjecati na smanjenje otpada od hrane u kućanstvima prilikom kupovine i konzumiranja hrane, bilo bi poželjno da, dok se ne iznađu bolja rješenja za izazove u pogledu gubitaka hrane, kako u BiH tako i šire, hranu uvijek nastoje kupovati planski te čuvati na odgovarajućim temperaturama kako bi održali njenu svježinu – smatra Hajrić.

Bitne oznake

Prema njegovim riječima, također bi se obraćanjem pažnje na oznake o upotrebljivosti hrane na deklaracijama moglo utjecati na ovo pitanje.

 - Naime, datum minimalnog trajanja ili datum upotrebe („upotrijebiti do“) hrane smatra se obveznim podatkom koji, u skladu s propisima, mora biti pružen krajnjem potrošaču. Pri tome je važno razlikovati dva načina navođenja minimalnog roka trajanja na deklaracijama hrane. „Najbolje upotrijebiti do…“, znači da hrana nakon tog datuma se može još neko vrijeme koristiti pod uvjetom da se pohranjuje u skladu s uputama navedenim na pakovanju i da pakovanje nije oštećeno, ali bi mogla početi gubiti okus i teksturu. Datumi na oznakama „najbolje upotrijebiti do“ nalaze se na raznovrsnoj suhoj (tijesto, riža), konzerviranoj i drugoj hrani (biljna ulja, čokolada itd.) – ističe Hajrić.

Dodaje da „upotrijebiti do…“ znači da se hrana nakon tog datuma smatra nesigurnom za konzumiranje.

- Ova oznaka nalazi se na lako kvarljivim proizvodima, kao što je svježa riba, svježe mljeveno meso itd. U ovom slučaju potrebno se striktno pridržavati uputa, kao što su „čuvati u hladnjaku“ ili „čuvati na temperaturi od 2 do 4°C“. U suprotnom, hrana će se brže pokvariti i možete se izložiti riziku trovanja – pojasnio je Hajrić. 

Danska smanjila bacanje hrane za 25 posto  

Prema prošle godine objavljenim podacima, Danci su u posljednjih pet godina reducirali nepotrebno bacanje hrane za 25 posto te ozbiljnim programima i edukacijom građana imaju najuspješniju evropsku akciju u očuvanju najvažnijih resursa.

Građani sami pritišću političare i parlamentarce kako bi se promijenili zakoni i regulacije kojima bi se onemogućilo bacanje hrane kojoj je tek istekao rok. Umjesto da ona završi na smetljištu, prodaje se po nižim cijenama ili se, pak, poklanja javnim kuhinjama i socijalnim organizacijama koje imaju stalnu potrebu za hranom.

Aplikacija „Olio“ kao moguće rješenje

U Ujedinjenom Kraljevstvu svaka porodica godišnje baci hrane u vrijednosti oko 700 funti. 

Zbog toga je kreirana aplikacija za mobilne telefone i tablete kojima se svako može riješiti neželjene hrane ili pak uzeti nešto što nude drugi korisnici ove aplikacije.

Aplikacija „Olio“ je u dvije godine preuzeta više od 85 hiljada puta, a redistribuirano je više od 125.000 prehrambenih artikala koji su, umjesto na smetljištu, završili kod ljudi kojima trebaju.

Brojka

88 miliona tona hrane vrijedne 43 milijarde eura 

građani širom Evrope svake godine bace u smeće