Da nije osam prodavnica polovne robe koje se nalaze u razmaku od 200 metara s obje strane regionalnog puta Doboj - Modriča, rijetki bi čuli za danas vrlo popularno naselje Poljice, kilometar zračne linije od Doboja. Ovako, u osam prodavnica “second hand” svakog dana dolaze ljudi sa svih strana pa kupuju polovnu robu.
Socijalna pomoć
Vekindom je ovdje, kažu mještani Poljica, ali i susjedne Svjetliče, kao vašar. Nema se gdje parkirati automobil pa red počesto pravi policija. Niko siromašne ljude ničim ne može spriječiti da se domognu jedne od prodavnica, koje se zovu “Šaza”, “Venka”, “Razonoda”, “Kija”, “Mešić”… da se zarove u robu i nešto kupe za sebe, za cijelu porodicu.
Vlasnici prodavnica uveliko su postali poslovni ljudi, znaju raditi svoj posao. Uveli su ga i u zakon, a s novinarima nemaju vremena pričati. Osam prodavnica izdržava skoro 30 porodica od po četiri člana i eto računice. Zna se da je led probila vlasnica prodavnice “Šaza” i danas je, kažu Poljičani, najjača.
- Ja živim u blizini ovih prodavnica, odem često i sebi kupim što mi treba. Supruga ide sama, ona bolje izabere ono što nam svima u kući treba. Eto, ja sam se za 10 maraka obuo i odio. Patike original “puma” 5 maraka, dukserica 2 marke, trenirka 2 marke, majica je marka, sve ukupno 10 maraka. I, kako vidite, dobro mi stoji - kaže nam mještanin Poljica Fikret Bradarić.
U prodavnici “Šaza” zatičemo i poznatog umjetnika. S razlogom nam nije otkrio identitet, mada, kako kaže, srama i kompleksa u kupovini plovnjaka odavno nema. Ne krije da i vrapci na grani znaju da se u prodavnicama ove vrste oblači i obuva 95 posto siromašnih ljudi naše zemlje. Sa plaćom od 400-500 maraka, penzijama od 365 maraka, od socijalne pomoći, kupiti skupu i markiranu robu ne može se ni uz pomoć trika.
