Na današnji dan prije 25 godina prestalo je kucati srce tada 23-godišnjeg Srđana Aleksića. On je podlegao povredama koje je zadobio spašavajući svog druga, Bošnjaka Alena Glavovića od maltretiranja četvorice pripadnika Vojske Republike Srpske na trebinjskoj pijaci.
Bio u komi
Srđan je svojim herojskim činom postao sinonim za prijateljstvo, bez obzira na vjeru i naciju, a preminuo je poslije šestodnevne kome.
- Vrijeme prolazi brzo, kao da se to dogodilo nedavno. Da je Srđo preživio, ja bih možda imao unuka od dvadesetak godina - prisjeća se Srđanov otac Rade Aleksić sa suzama u očima.
Rade je na Srđanovoj smrtovnici napisao ”Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost”, a kazao nam je da i danas isto misli.
- Šta znači herojstvo mimo čovjeka. Sve je satkano u riječima čovjek i vjera u čovjeka. Ako smo pravi ljudi, onda nam ne trebaju heroji, jer smo svi normalni, radni i spremni na saradnju, na drugarstvo i prijateljstvo, ljubav, pažnju, toleranciju... Srđanov čin nije herojski nego, prije svega, ljudski - govori Rade.
Mladi dolaze
Srđanov grob posjećuju mnogi. Od sportista, raznih delegacija nevladinih organizacija, pa do onih ”običnih” ljudi koji se samo žele pokloniti sjeni ovog mladića.
- Često kada dođem na grob, vidim cvijeće. Mnogo je mladih koji obilaze Srđanov grob, što mi je posebno drago. Volim da mladi o Srđanu razmišljaju kao o svom drugaru, čovjeku kakvi bi htjeli da budu - ističe Rade.
Glavović: Omogućio mi je da imam porodicu
Iz daleke Švedske Glavović je poručio da mu je uvijek teško na godišnjicu Srđanove smrti.
- Ali, život ide dalje. Srđan mi je omogućio da živim i imam svoju porodicu. Svake godine kada odem u Trebinje, s porodicom posjetim Srđin grob i njegovog tatu. I tako ću raditi dok sam živ, a nadam se da će i moja djeca nastaviti - rekao nam je Glavović.
